SAŽETAK Život započinje procesom začeća, u kojem se spermij spaja s jajnom stanicom, čime nastaje prva stanica novog organizma – zigota. Ova stanica sadrži jedinstveni genetski materijal oba roditelja, što je temelj za daljnji razvoj individualnog ljudskog bića. Nakon začeća, zigota se ubrzano dijeli i transformira u blastocistu, koja putuje kroz jajovod prema maternici. Oko pet do šest dana kasnije, blastocista dolazi do endometrija, gdje dolazi do procesa implantacije. Implantacija omogućava blastocisti povezivanje s majčinim krvotokom i opskrbu hranjivim tvarima i kisikom, potrebnim za njezin daljnji rast. Nakon implantacije, embrionalni razvoj prelazi u fazu intenzivnog staničnog rasta i diferencijacije, proces koji nazivamo organogeneza. Tijekom prvih osam tjedana trudnoće, počinju se formirati primitivne strukture koje će se postupno razviti u osnovne organske sustave, uključujući srce, živčani sustav, probavni sustav i druge ključne dijelove tijela. Otprilike u osmom tjednu, embrij se dalje razvija i prelazi u fazu fetusa, kada počinje poprimati prepoznatljiv ljudski oblik, dok se organi i tkiva nastavljaju usavršavati. Fetalna faza traje sve do rođenja, a tijekom tog razdoblja organi sazrijevaju kako bi bili spremni za samostalan život izvan majčine utrobe. Jedna od ključnih struktura za normalan razvoj fetusa je placenta ili posteljica. Ona se formira dijelom iz majčinog tkiva, a dijelom iz fetalnog, te predstavlja glavnu vezu između majke i djeteta. Placenta omogućava prijenos vitalnih hranjivih tvari i kisika iz majčinog krvotoka u krvotok fetusa, istovremeno uklanjajući metaboličke otpadne tvari. Posteljica proizvodi važne hormone, uključujući humani korionski gonadotropin (hCG), progesteron i estrogen. Ovi hormoni ne samo podupiru razvoj trudnoće, već i pripremaju majčino tijelo za porod i dojenje. Bez hormonske podrške posteljice, trudnoća se ne bi mogla uspješno održati, što dodatno naglašava važnost ove strukture u prenatalnom razvoju. Prijevremeni porod, kod rođenja djeteta prije 37. tjedna trudnoće, donosi značajne zdravstvene izazove. Nedonoščad često imaju nezrele organe, što najviše pogađa dišni sustav, budući da pluća nisu uvijek dovoljno razvijena za samostalno disanje. Zbog toga se nedonoščad često suočavaju s problemima s disanjem, a zbog nezrelog imunosnog sustava podložnija su i infekcijama. Takvi razvojni izazovi kod nedonoščadi mogu imati dugoročan utjecaj na zdravlje i mogu povećati rizik od neuroloških i kognitivnih poteškoća.