Rad se fokusira na opisivanju metoda koje pomažu u senzomotoričkom razvoju dojenčadi. Kako bi dijete moglo uspostaviti kontakt sa svijetom tj. kako bi naučilo percipirati sebe i svijet oko sebe mora dobro razviti svoja osjetila, u tome mu pomažu metode koje opisujem u ovom radu. Dojenčad svoja osjetila razvija kroz senzornu integraciju. Senzorna integracija predstavlja složenu organizaciju svih osjetila koje tijelo koristi u svakodnevnom životu. Mozak putem senzornog podražaja iz osjetila neprestano dobiva informacije o stanju našeg tijela i okoline u kojoj se nalazi. Nakon toga mozak vrši percepciju, tj. dijete doživljava te informacije na svoj jedinstveni način, razdjeljuje ih i uređuje. Ako se obrada podataka koja dolazi iz osjetila dobro organizira u živčanom sustavu, tada mozak može stvarati kvalitetnu percepciju okoline, a samim time će i sposobnost učenja bit bolja. Za dojenčad je sposobnost učenja, tj. sposobnost senzomotoričkog razvoja jako važna, a u tom im pomažu različite metode opisane u radu, jer se poticanjem senzomotoričkog razvoja može pozitivno utjecati na razvoj vještina koje djeci mogu dati čvrste temelje.