Melanom kože je jedan od najagresivnijih tumora kože i sluznica. U nastanku važnu ulogu imaju genetski, okolišni i konstitucijski čimbenici. Nastaje malignom transformacijom melanocita, a ima sklonost ranom limfogenom i hematogenom širenju. Melanom čini otprilike 5% zloćudnih tumora kože, a zaslužan je za oko 75 – 90 % smrtnih ishoda. Kako bi se smanjila stopa smrtnosti od ove agresivne bolesti potrebno ju je na vrijeme otkriti. Ukoliko se bolest otkrije u ranom stadiju, petogodišnje preživljenje je > 90%, a ono značajno pada u osoba s uznapredovalim stadijem bolesti. Najvažniji vanjski čimbenik rizika za nastanak melanoma je izlaganje ultraljubičastom (UV) zračenju, osobito u korelaciji s individualnom osjetljivosti, odnosno fototipom kože. Najčešći oblici melanoma u osoba bijele rase su: površinsko šireći melanom, nodularni melanom, lentigo maligni melanom i akrolentiginozni melanom. Dijagnoza melanoma temelji se na kliničkom pregledu koji uključuje i dermatoskopski pregled, a definitivna dijagnoza postavlja se patohistološkom analizom ekscidiranog tumora. Za određivanje stadija bolesti danas se koristi 8. izdanje AJCC TNM klasifikacije stupnjevanja melanoma iz 2017. godine. Liječenje melanoma obuhvaća liječenje primarnog tumora i metastaza ukoliko postoje i sukladno je utvrđenom stadiju bolesti. Medicinske sestre bi znanjem i vještinama koje posjeduju trebale doprinijeti unapređenju provođenja mjera prevencije za zaštitu kože i nastanka melanoma kože. U ovom radu se obrađuje melanom kože. U uvodu se daje pregled građe i funkcije kože, te utjecaj UV zraka na kožu. Potom se navodi definicija melanoma, etiopatogeneza, kliničke značajke, vrste i klasifikacija, te tijek, prognoza i liječenje. Rad sagledava ulogu medicinske sestre u procesu zdravstvene njege bolesnika, zastupljenost sestrinskih dijagnoza, te njenu ulogu u edukaciji rizične populacije o melanomu. Daje se pregled učestalosti melanoma u svijetu i u Hrvatskoj. Na kraju rada su navedeni najvažniji zaključci.