Autizam spada u grupu pervazivnih razvojnih poremećaja koji se javlja u najranijoj dobi djeteta, uglavnom u prve tri godine života, i traje cijeli život. Zahvaća gotovo sve psihičke funkcije, a reflektira se kroz oštećenja na većem broju područja života djeteta. Oboljela djeca imaju velikih problema u ponašanju, govornim funkcijama, socijalnoj interakciji, komunikaciji, motorici i javljanju stereotipnih oblika ponašanja. Te okolnosti svakako utječu na mogućnost zadovoljavanja osnovnih potreba djeteta i na ukupnu kvalitetu života, kako djeteta, tako i njegove obitelji koja sve to skupa s njim proživljava. Veoma je važno rano prepoznavanje i prihvaćanje poremećaja, uspostavljanje dijagnoze i što ranije uključivanje u pravilnu i kontinuiranu rehabilitaciju djeteta, te edukaciju oboljelog djeteta i svih članova u obitelji kako bi dijete imalo svakodnevnu skrb. Iako znanstveno još nisu u potpunosti istraženi, uzroci pojave autizma mogu biti u naslijeđu, problematičnoj trudnoći i porodu, virusnim infekcijama te psihosocijalni i organski uzroci. Danas se u svijetu koriste dva sustava kriterija za određivanje psihičkih poremećaja, a to su MKB-10 i DSM-IV. Nakon što obitelj, najčešće roditelji, uoče prve simptome i neuobičajeno ponašanje djeteta, medicinski djelatnici koriste određeni broj mjernih instrumenata i ljestvica pomoću kojih testiraju dijete i potvrđuju dijagnozu. Kako bi se dijete uključilo i sudjelovalo u svim aktivnostima društva, te kako bi poboljšalo svoju kvalitetu života koriste se uz pomoć obitelji različite vrste terapija, uglavnom više terapija istovremeno, ali za ovaj rad interesantna je samo fizikalna terapija. Ovom terapijom se nastoji postići da dijete ovlada svojim tijelom, poboljša izdržljivost i koordinaciju, te ojača motoričke sposobnosti. Tako će dijete nadoknaditi senzomotoričke informacije za koje je bilo zakinuto svojom bolešću. Fizioterapijskom procjenom će fizioterapeut odrediti do kakvih poremećaja je došlo kod djeteta i koliko su veliki poremećaji pa će se na osnovu toga izraditi fizioterapijski plan koji za svako dijete mora biti individualan, prilagođen njegovom stupnju oštećenja funkcija, njegovim sposobnostima i uzrastu. Najbitnije je s fizioterapijskom intervencijom krenuti što prije, da ona bude prilagođena djetetu, kontinuirana i kvalitetna.