Ovaj rad pruža pregled specifičnosti komunikacije s pacijenticama oboljelim od raka dojke, jedne od najčešćih malignih bolesti žena globalno. Rak dojke predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem i prijetnju ženama diljem svijeta. Globalne procjene otkrivaju značajne nejednakosti u incidenciji na osnovi indeksa ljudskog razvoja. Teret bolesti je osobito velik u zemljama s niskim i srednjim prihodima, što ukazuje na potrebu za učinkovitijim strategijama prevencije, ranog otkrivanja i liječenja. U Hrvatskoj, dojka je najčešće sjelo raka kod žena najmanje zadnjih 20 godina. U prvom dijelu rada prikazani su medicinski aspekti raka dojke, obuhvaćajući epidemiologiju, etiologiju i rizične čimbenike, te klasifikaciju, dijagnostiku i liječenje Ovaj kontekst pruža temelj za dublje razumijevanje složenosti bolesti i izazova s kojima se pacijentica suočava. Preostali dio rada je usmjeren na komunikacijske potrebe pacijentica. Istražene su informacijske potrebe i preferencije pacijentica, proces donošenja odluka o liječenju te specifični izazovi u razgovorima o osjetljivim temama kao što su seksualnost i palijativna skrb. Zbog složenosti bolesti i njenog liječenja, pacijentice s rakom dojke imaju specifične komunikacijske potrebe koje se odnose na razumijevanje dijagnoze, opcije liječenja i očekivane ishode. Istaknuta je potreba za empatijom i prilagodljivošću u komunikaciji kako bi se osigurala kvalitetna skrb koja uvažava emocionalne i psihološke aspekte bolesti. Kulturne i socijalne specifičnosti u komunikaciji s pacijenticama također su značajna tema ovog rada. Različite kulturne pozadine pacijentica mogu značajno utjecati na njihove stavove prema bolesti i terapiji, što dodatno komplicira komunikaciju i zahtijeva kulturnu kompetenciju od strane zdravstvenih djelatnika. Kulturalna kompetencija zdravstvenih djelatnika od presudne je važnosti za pružanje prilagođene i učinkovite skrbi, posebno u današnjem, multikulturalnom društvu. Također, obrađena su pitanja koja se odnose na komunikaciju o dijagnozi, liječenju i palijativnoj skrbi, s posebnim fokusom na informirani pristanak i zajedničko donošenje odluka. Završni dio rada posvećen je ulozi medicinskih sestara i tehnologije u komunikaciji s pacijenticama. Medicinske sestre imaju nezamjenjivu ulogu u pružanju edukacije i emocionalne podrške, dok telemedicina i drugi tehnološki alati otvaraju nove mogućnosti za poboljšanje kontinuirane skrbi.