Sažetak | Ozljede donjih ekstremiteta u profesionalnom sportu su čest slučaj, posebice u sportovima kao što su košarka, nogomet i odbojka. Postoji nekoliko vrsta ozljeda donjih ekstremiteta, kao što su: ozljeda bedra, ozljeda koljena, ozljeda lista, ozljede stopala i druge ozljede noge. U košarci su najčešće ozljede gležnja, koljena i stopala jer su upravo ti dijelovi donjih ekstremiteta pod najvećim pritiskom. Najčešća ozljeda gležnja je bočno uganuće gležnja, koje je uzrokovano nespretnim doskokom na nogu drugog igrača ili oštrim zaokretom. Kad je riječ o ozljedama koljena, najučestalije su ozljede prednjeg križnog ligamenta (ACL), skakačko koljeno i ozljeda medijalnog meniska. Naposljetku, dvije najčešće ozljede stopala su one Ahilove pete: puknuće Ahilove pete i tendinopatija Ahilove tetive. Oporavak od ovih ozljeda može potrajati nekoliko tjedana, a ekstremnim slučajevima i nekoliko mjeseci, odnosno godinu dana. Potpuni oporavak može trajati i nekoliko godina, a učestale su i ponavljajuće ozljede. Iz tog je razloga izuzetno važno identificirati zašto do tih ozljeda dolazi, odnosno koji su unutarnji i vanjski rizični faktori nastajanja ozljede. Općenito govoreći, ozljede donjih ekstremiteta su rezultat sudjelovanja u kontaktnom sportu jer on uvijek nosi određeni rizik od ozljede. Unutarnji rizični faktori uključuju: spol i dob sportaša, antropološke karakteristike, prethodne ozljede, tjelesna težina, omjer struka i bokova, razlika u duljini nogu, visina stopala, snaga mišića i drugo. Riječ je o onim faktorima koje sportaši teško ili nikako ne mogu mijenjati jer su to njihove karakteristike. Kod vanjskih rizičnih faktora riječ je o vanjskim faktorima koji utječu na karakteristike unutrašnjosti. To su: vrsta sporta, tip obuće koja se koristi, vrsta podloge na kojoj se igra, igračka pozicija, način igre, ponašanje suparničkog tima i ostalo. Na primjeru Ziona Williamsona, igrača New Orleans Pelicansa, možemo vidjeti unutarnje i vanjske rizične faktore na djelu. Prvenstveno, Williamson je teži 30 kg od prosjeka NBA lige, ali je blizu približne visine. On ima 6,6 ft (198 cm), čime je samo 1,0 in veći od prosjeka u NBA-u 6,5 ft (195,5 cm). Bez obzira na to, Williamson je jako brz i po stilu igre je poznat kao igrač koji često zakucava te ima visok broj odskoka i asistencija. Kombinacija njegovog stila igre s intenzitetom i učestalosti utakmica i treninga stavlja dodatno opterećenje na zglobove i mišiće donjih ekstremiteta. Kad se tome pridoda njegova težina, koja se većinom nalazi u mišićima, ona postaje otegotna okolnost. |