Maligne bolesti predstavljaju ozbiljnu zdravstvenu prijetnju u svim životnim dobima, no njihov učinak na djecu je posebno složen jer ometaju tipične procese rasta i razvoja. Svrha ovog rada je analizirati kompleksnost malignih bolesti i izazove s kojima se suočavaju oboljela djeca te njihove obitelji tijekom bolničkog liječenja. Rad se usredotočuje na ulogu radnog terapeuta u pružanju podrške oboljeloj djeci, s naglaskom na očuvanje funkcionalnosti, olakšavanje izvedbe svakodnevnih aktivnosti i poboljšanje kvalitete života. Maligne bolesti predstavljaju ozbiljne zdravstvene izazove kod djece, uzrokujući fizičke, emocionalne, socijalne i okupacijske poteškoće koje značajno utječu na njihovu kvalitetu života. Dugotrajna hospitalizacija i agresivni tretmani mogu rezultirati okupacijskom deprivacijom, smanjenim sudjelovanjem u svakodnevnim aktivnostima i osjećajem usamljenosti. Igra je osnovna potreba djeteta i ključna aktivnost koja zauzima većinu djetetovog vremena. Kroz ovaj rad je istaknuta važnost igre kao primarnog područja radnoterapijske procjene i intervencije za djecu oboljelu od malignih bolesti. Igra u bolničkom okruženju može značajno pomoći u smanjenu stresa, poticanju normalnosti i poboljšanju izgubljenih sposobnosti. Radni terapeut je nezamjenjivi član multidisciplinarnog tima u pedijatrijskoj onkologiji jer svojim radom doprinosi cjelovitom pristupu liječenju djeteta, pomažući u očuvanju sposobnosti i poticanju samostalnosti. Rad opisuje procjene aktivnosti dnevnog života, motoričkih sposobnosti, kognitivnih sposobnosti, akademskih i socijalnih vještina te procjene igrom koje bi radni terapeut mogao koristiti u radu s djecom oboljelom od malignih bolesti. U sklopu intervencija, radni terapeuti koriste različite pristupe i metode za obnavljanje izgubljenih vještina i funkcija, prilagođavajući intervenciju specifičnim potrebama djeteta. Naglašeno je kako radni terapeuti pomažu oboljeloj djeci u zadržavanju tjelesnih funkcija kroz prilagođene aktivnosti te pružaju specifične edukacije djeci i obiteljima. Radna terapija u pedijatrijskoj onkologiji suočava se s izazovima poput brzo mijenjajućih medicinskih potreba i nedostatka standardiziranih procjena namijenjenim onkološkoj djeci, što otežava prilagodbu terapijskih planova i evaluaciju ishoda. Sindrom sagorijevanja među onkološkim zdravstvenim djelatnicima dodatno pogoršava situaciju, s ozbiljnim posljedicama za kvalitetu skrbi zbog visokog stresa i emocionalnog angažmana. Pregled literature predstavljene u ovom radu naglašava važnost uloge radnog terapeuta u pedijatrijskoj onkologiji te ukazuje na jasne smjernice za daljnji razvoj ovog područja prakse, uključujući kontinuirano profesionalno usavršavanje, suradnju i edukaciju.