Kralježnica je pokretljiva koštana struktura koja se proteže od lubanje do zdjeličnih kostiju. Građena je od manjih koštanih dijelova, odnosno kralježaka. Može se podijeliti na pet glavnih segmenata, a to su vratni, prsni, slabinski, sakralni i kokcigealni. Između svih kralježaka, osim između prva dva, se nalaze međukralježnični diskovi, čija je svrha bolja distribucija opterećenja među kralješcima, kao i omogućavanje bolje pokretljivosti. Unutar kralježnice nalazi se tvorevina u obliku valjka, odnosno kralježnična moždina. Povrede ili traume kralježnice nastaju kao posljedica prometnih nesreća, padova s visine, tučnjava te uboda oštrim predmetima. Kod navedenih incidenata može biti povrijeđen koštani dio kralježnice, leđna moždina ili mogu oba anatomska segmenta biti zahvaćena. Brzina, kut i vrsta pretjeranog pokreta presudni su faktori u vrsti ozljede koja će nastati. Ozljedama su najčešće skloni mobilni dijelovi kralježnice, odnosno kralješci C1-C2 I C2-C4, Th 11 i L2. Do letalnih ishoda najčešće dovode ozljede koje uključuju frakture s dislokacijom ili same dislokacije vratnih kralježaka. Ozljede kralježnične moždine uključuju potres, krvarenje, kontuzije i oštećenje krvnih žila moždine. Kontuzija kao teška povreda leđne moždine može nastati tranzitornom kompresijom, laceracijom, kontinuiranim pritiskom i aksijalnim istezanjem. Kod traumatskih povreda leđne moždine dolazi do uništavanja sive i bijele tvari. U vaskulariziranim dijelovima javlja se krvarenje, a edem se razvija u prvih 8-10 sati. Zbrinjavanje ozljeda kralježnice na mjestu nesreće, neovisno o zahvaćenosti spinalnog segmenta, uključuje postupak imobilizacije. Svrha imobilizacije je staviti ozlijeđeni dio tijela u položaj mirovanja radi pospješenja oporavka, umanjenja boli te sprječavanja nastanka daljnjih oštećenja. Temelj dijagnostike povreda kralježnice su anamneza, klinički i neurološki pregled, iako je radiološka dijagnostika presudna u postavljanju konačne dijagnoze. Medicinski profesionalci, u kontekstu rada medicinske sestre i tehničari, imaju presudnu ulogu u liječenju i oporavku neurokirurških bolesnika. Skrb za oboljeloga započinje primitkom u ustanovu, a traje čitavo vrijeme bolničkog liječenja. Medicinska sestra kao koordinator zdravstvene njege mora znati prepoznati i pravovremeno tretirati sve pacijentove probleme koji su u domeni njezinih kompetencija. Pristup takvim bolesnicima zahtjeva veliko znanje, stručnost i vještine. Gotovo uvijek skrb za bolesnika sa teškim povredama kralježnice uključuje multidisciplinaran pristup. U skrb za bolesnika tada se uključuju, osim neurologa i neurokirurga, razne druge specijalnosti, zatim fizioterapeuti i psiholozi. Djelokrug rada medicinske sestre ne završava pacijentovim odlaskom iz bolničke ustanove, već se može protezati i kroz proces rehabilitacije. Cilj rehabilitacije je vraćanje i poboljšanje bolesnikovih sposobnosti. Bolesnici s deficitima koji nastaju kao posljedica spinalnih povreda, često mogu biti apatični, agresivni i nesuradljivi. U navedenim situacijama medicinska sestra čitavo vrijeme mora pacijentu pružati podršku, biti usmjerena na njegove potrebe kao i primjenjivati načela etičnosti unutar svog procesa rada.