Sažetak | West sindrom je tip epilepsije koji spada u maligne epileptičke sindrome. Karakteriziraju ga tri glavna simptoma: infantilni spazmi, patološki EEG nalaz koji prikazuje hipsaritmiju i teško psihomotorno zaostajanje. Najčešće se pojavljuje između 4. i 6. mjeseca života, u 90% slučajeva do 1. godine života, a iznimno rijetko do 4. godine života. West sindrom je dobio ime po engleskom liječniku William James Westu (1793.- 1848.) koji je infantilne spazme prvi put opisao u pismu medicinskim novinama ''The Lancet'' 1841. godine od kojih je bolovao njegov sin. Ovaj sindrom se još naziva i generalizirana fleksorna epilepsija, infantilna mioklonička encefalopatija, konvulzije džepnog nožića, jaka mioklonija, saalam spazam, infantilni spazam, hipsaritmija, mentalna retardacija, epileptički napad itd. Sama dijagnoza West sindroma postavlja se na osnovu spomenutih trijasa simptoma od kojih za potvrdu dijagnoze ne smije izostati patološki nalaz EEG-a: hipsaritmija. West sindrom se smatrao neizlječivim stanjem sve do otkrića adenokortikotropnog hormona (ACTH) koji kontrolira epileptičke napade i sastavni je dio terapije West sindroma. Uz navedeni hormon terapija izbora je valproat, zatim kortikosteroidi i benzodiazepini. Etiološki, West sindrom se dijeli na simptomatični i idiopatski i/ili kriptogeni. Kada je identificiran faktor uzroka West sindroma tada govorimo o simptomatičnom West sindromu, a kada nema identifikacije uzroka govorimo o idiopatskom i/ili kriptogenom West sindromu. Pristup djetetu s West sindromom kao i planiranje zdravstvene njege je individualiziran, te zahtjeva od medicinske sestre/tehničara specifična znanja i vještina u ophođenju s takvim djetetom. Pravilna komunikacija između zdravstvenog osoblja i roditelja ključan je aspekt u pružanju kvalitetne skrbi djeci s West sindromom. Kontinuirana edukacija zdravstvenog osoblja, dobra organizacija rada i timski rad između raznih članova zdravstvenog tima pružaju visokokvalitetnu skrb za djecu s West sindromom. Nužna je procjena, praćenje, liječenje, njega i rehabilitacija od strane stručnjaka različitih disciplina poput dječjeg neurologa, pedijatra, medicinske sestre, dječjih razvojnih psihijatara, fizioterapeuta, radnih terapeuta i logopeda. Samo složena, intenzivna skrb i dugotrajna rehabilitacija djeteta može osigurati najpovoljniji razvoj djeteta s West sindromom. |