Multipla skleroza (MS) je autoimuna neurodegenerativa bolest koja ima negativan utjecaj na središnji živčani sustav stvarajući lezije na bijeloj tvari tkiva. Simptomi ove bolesti variraju ovisno o mjestu i jačini nastalih oštećenja odnosno lezija. Najčešće je zahvaćen motorički i senzorni sustav, kordinacija, ravnoteža, vid te probavna i mokraćna funkcija. Postoje četiri različite vrste MS-a koje se temelje na tijeku bolesti i simptoma. Etiologija MS-a vrlo je kompleksna te je rezultat genetskih i ne-genetskih čimbenika rizika. Kao glavni marker genetske osjetljivosti na ovu bolest ističe se HLA lokus na 6. kromosomu. Alel DRB1 1501 predstavlja glavni gen koji se povezuje s predispozicijom obolijevanja od MS-a. Također, u patologiji sudjeluju i miRNA. Dijagnostika MS-a se bazira na kombinaciji kliničkih, radioloških i laboratorijskih značajki kao što su magnetska rezonancija mozga i leđne moždine te biomakeri kao oligoklonske trake imuoglobulina G, IgG i IgM indeksi i drugi. Liječenje MS-a zasniva se na liječenju simptoma, mijenjanju tijeka bolesti te upravljanju teškim napadima.