Hitna stanja u psihijatriji se definiraju kao akutni poremećaj u mišljenju, ponašanju, raspoloženju ili društvenim odnosima, koji zahtijeva hitnu intervenciju. Hitni slučajevi zahtijevaju trenutnu intervenciju kako bi se pacijent i/ili drugi spasili od neposredne opasnosti. Razlog za hitno bolničko liječenje na psihijatriji svakako su agresivno ponašanje sa psihomotornim nemirom i suicidalne misli i ponašanje. Sva ostala stanja relativna su indikacija za bolničko zbrinjavanje, ali ne nužno na psihijatriji. najčešća hitna stanja u psihijatriji su stanje psihomotornog nemira (agitacije) i agresivnosti, suicidalno ponašanje, intoksikacija alkoholom, intoksikacije psihoaktivnim tvarima, akutna psihotična reakcija, anksiozna stanja, panični poremećaj i napadaj panike, akatizija i neuroleptički maligni sindrom. Navedena stanja zahtijevaju djelovanje bez odgode kako bi se pacijent i druge osobe spasile od smrtne opasnosti ili drugih teških posljedica. Potrebno je hitno liječenje usmjereno protiv akutnih manifestacija, kako za poboljšanje subjektivnih simptoma pacijenta tako i za sprječavanje ponašanja koje bi moglo naštetiti pacijentu ili drugima. Medicinska sestra je okosnica zdravstvene profesije, a središnja uloga je razvoj učinkovitih odnosa s pacijentima o kojima skrbe. Proces sestrinske skrb za pacijente s hitnim psihijatrijksim stanjima temelji se na standardima profesionalne sestrinske prakse koji su mjerodavne izjave o radnjama i ponašanjima koja se od svih medicinskih sestara, bez obzira na ulogu, specijalnost i okruženje, očekuje da kompetentno izvode.