Multipli mijelom je maligna bolest hematopoetskog (krvotvornog) sustava obilježena plazmocitnom infiltracijom koštane srži. U normalnim okolnostima, u zdravoj koštanoj srži, plazma stanice nam pomažu u borbi protiv infekcija stvaranjem antitijela koja prepoznaju i napadaju vanjske uzročnike. Međutim, kod ove bolesti, promijenjene plazma stanice počinju nekontrolirano rasti, prevladavajući zdrave plazma stanice, a protutijela ili dijelovi protutijela koje stvaraju su nedjelotvorna. Bolest se javlja najčešće kod muškaraca starije životne dobi, a obilježena je raznim općim i nespecifičnim simptomima koji otežavaju samu dijagnostiku bolesti. Glavne značajke bolesti su koštana bol uzrokovana osteolitičkim promjenama u kostima, bubrežno oštećenje ili zatajenje, povišena razina kalcija (hiperkalcijemija) kao popratni simptom raznih koštanih oštećenja, anemija te sklonost infekcijama. Dijagnostika bolesti započinje laboratorijskim testovima kao što su sedimentacija eritrocita, kompletna krvna slika, diferencijalna krvna slika, biokemijske pretrage te najvažnije elekroforeza proteina seruma i 24-satne mokraće, imunofiksacija te određivanje slobodnih lakih lanaca. Radiološke pretrage poput snimke cijelog skeleta, kompjutorizirane tomografije (CT), magnetske rezonance (MR) te pozitronske emisijske tomografije (PET CT) pomažu u određivanju podvrste bolesti i daju bolji uvid u koštanja oštećenja. Osnovna metoda za potvrdu dijagnoze multiplog mijeloma je analiza koštane srži. Biopsijom širokom iglom dobiva se cilindrični uzorak koštane srži dok se aspiracijskom biopsijom tankom iglom dobiva aspirirani uzorak tkiva/stanica koštane srži. Kako bi uzorak pripremili za patohistološku analizu, nakon uzimanja, tkivo je potrebno podvrći određenom procesu obrade koji uključuje fiksaciju, dekalcinaciju, dehidriranje, prosvjetljavanje, uklapanje, rezanje te zatim bojenje. Patohistološki pregled obuhvaća mikroskopsku analizu histoloških uzoraka pod svjetlosnim mikroskopom te predstavlja zlatni standard dijagnostike multiplog mijeloma jer pruža ključne informacije o bolesti na temelju strukture i morfologije stanica i tkiva. Osim toga, uzorak se analizira i citološki, imunofenotipizacijski protočnom citometrijom, citogenetski te imunohistokemijski za dodatne informacije o bolesti poput stadija, rasprostranjenosti, prognoze, a kasnije i za praćenje uspješnosti terapije. Budući da se radi o neizlječivoj progresivnoj bolesti, liječenje je više usmjereno poboljšanju kvalitete života te smanjenju popratnih simptoma kojima se očituje bolest.