Prakticiranje tjelesne aktivnosti u djeĉjoj i adolescentnoj dobi znaĉajna je tema javnozdravstvene politike u 21. stoljeću. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije djeca i adolescenti trebaju prakticirati dnevno najmanje 60 minuta umjerene do visokointenzivne tjelesne aktivnosti. Prema rezultatima istraţivanja iz 2018. godine u zemljama Europske unije otprilike jedan od ĉetiri 11-godišnjaka i jedan od sedam 15-godišnjaka bavi se umjerenom do visokointenzivnom tjelesnom aktivnošću najmanje jedan sat dnevno. Znaĉajno mjesto promocije svakodnevnog prakticiranja preporuĉene razine tjelesne aktivnosti imaju odgojno-obrazovni struĉnjaci u školskom okruţju. Kroz strukturirani reţim vjeţbanja djeca i adolescenti poboljšavaju svoje motoriĉke sposobnosti te antropometrijske karakteristike što ima dugoroĉnu korist za njihovo fiziĉko, metalno i socijalno blagostanje, ali i kvalitetu ţivota. Fizioterapeuti imaju znaĉajnu ulogu zajedno sa nastavnicima, školskim psiholozima, roditeljima i drugim zdravstvenim i nezdravstvenim struĉnjacima kako bi se osigurala podrška u školskom okruţju koja će potaknuti djecu na tjelesnu aktivnost već od poĉetka školovanja te poboljšati njegovo zdravlje i dobrobit. Integrirani program tjelesne aktivnosti koji zagovara cjelovito planiranje i izvoĊenje tjelesne aktivnosti, ukljuĉujući elemente kineziologije, edukacije i zdravstvene skrbi model je koji su prepoznali struĉnjaci razliĉitih disciplina kao kljuĉni u povećanju razine tjelesne aktivnosti kod ove dobne skupine. Cilj ovog programa je već od ove dobi pruţiti sve potrebne poticaje za zdrav tjelesni razvoj, promiĉući meĊu njima suradnju, solidarnost i emocionalni razvoj djeteta. ICF (International Classification of Functioning, Disability and Health) model procjene pruţa fizioterapeutima alate za personaliziranu procjenu i planiranje skrbi za svako dijete, uzimajući u obzir njegove jedinstvene potrebe, ciljeve i okolnosti. Ovaj pristup omogućuje identifikaciju podruĉja u kojima dijete moţe imati poteškoća te osmišljavanje strategija za unapreĊenje njegove tjelesne aktivnosti i općeg zdravlja. Fizioterapeuti provode procjenu problema djeteta ili adolescenta kako bi utvrdili osnovne uzroke i faktore koji utjeĉu na problem, koristeći razgovor s djetetom, roditeljima, uĉiteljima i drugim relevantnim osobama. Upravo postizanje preporuĉene dnevne i tjedne razine tjelesne aktivnost već od školske dobi nije samo profesionalni pothvat kvalificiranih struĉnjaka, već i društvena obveza zajednice u cjelini.