Dekubitus je jedan od najčešćih zdravstvenih problema današnjeg doba, a opisuje se kao kronična rana koja nastaje kao posljedica oštećenja mekih tkiva prilikom jakog i dugotrajnog pritiska u ležećem ili sjedećem položaju. Navedeni pritisak uzrokuje poremećaje cirkulacije na određenim dijelovima tijela (npr. gluteus, križna kost ili peta), a takvo dugotrajno stanje posljedično dovodi do odumiranja tkiva. Dekubitus se može pojaviti kod osoba svake životne dobi, a najčešće se pojavljuje kod osoba visoke starosne dobi ili kod nepokretnih osoba. Na razvoj dekubitusa utječu brojni čimbenici, stoga je od ključne važnosti pravovremeno prepoznavanje istih kako bi se na vrijeme počele provoditi mjere prevencije i daljnjeg zbrinjavanja. U timu zdravstvenih stručnjaka koji su u kontaktu s bolesnikom, medicinska sestra ima najveću ulogu u procjeni stanja bolesnika, prevenciji dekubitusa i njegovom zbrinjavanju. Procjena se provodi koristeći skale za procjenu rizika za nastanak dekubitusa (Braden, Norton i Knoll skala) pomoću kojih članovi zdravstvenog osoblja mogu prepoznati rizične čimbenike. Ukoliko bolesnik ima rizik za pojavu dekubitusa, potrebno je primjeniti neke od metoda prevencije (promjena položaja, antidekubitalna pomagala i sl.). Od iznimne je važnosti učestalo repozicioniranje bolesnika, kao i poticanje na samostalno okretanje u krevetu ili podizanje iz kreveta ukoliko njegovo stanje to dopušta. Ako dođe do nastanka dekubitusa, važno je što prije krenuti s postupcima zbrinjavanja te svaki postupak raditi svjesno i ispravno kako ne bi došlo do daljnjih komplikacija. Neki od postupaka zbrinjavanja uključuju korištenje obloga pomoću kojih možemo spriječiti daljnji razvoj dekubitusa ako je u početnom stadiju, a također postoje i obloge koje se koriste kod viših stadija dekubitusa koje ponekad obilježavaju infekcije i upale. Najčešće korištene obloge opisane su u ovom radu. Jednaku važnost u zbrinjavanju dekubitusa ima i edukacija bolesnika te njegove obitelji o načinima prevencije i zbrinjavanja dekubitusa. Dekubitus kao ozbiljan javnozdravstveni problem predstavlja veliki izazov za zdravstveni sustav i pojedinca, zbog čega mu je potrebno pristupiti na sveobuhvatan način s konačnim ciljem bezbolnog i kvalitetnijeg života bolesnika.