Ahondroplazija (ACH) predstavlja najčešći oblik koštanih displazija, nasljeđuje se autosomno-dominantnim putem, a javlja se kao posljedica de novo točkaste mutacije u genu faktora rasta fibroblasta 3 (FGFR3), koji se nalazi na 4. kromosomu. Postoje dva tipa mutacija koje dovode do ahondroplazije, a to su mutacije G1138A i G1138C, obje mutacije vode do zamjene glicina argininom (p.Gly380Arg). Nastalim mutacijama pojačava se aktivnost gena FGFR3 koja rezultira usporavanjem rasta kosti, kao i brojnim drugim komorbiditetima svojstvenim ahondroplaziji, poput rizomeličnog skraćenja udova, hipotonije mišića, makrocefalije, te brojnih slušnih i neuroloških problema. Sugestivnu dijagnozu je moguće postaviti već prenatalno ultrazvukom, gdje se jasno vide klinički znakovi ahondroplazije, poput skraćenih udova, viška aminonske tekućine, hidrocefalusa. Ukoliko su vidljivi neki od navedenih znakova, trudnicu se upućuje na molekularno testiranje kako bi se dijagnoza potvrdila. Uzorak za molekularnu dijagnostiku može biti uzet invazivnim i neinvazivnim metodama prenatalne dijagnostike. Metode neinvazivne prenatalne dijagnostike obuhvaćaju već spomenut ultrazvuk i NIPT metodu u kojoj se kao uzorak uzima majčin serum u kojem se nalazi slobodna fetalna DNA. Većinom su metode neinvazivne prenatalne dijagnostike, dovoljne za postavljanje dijagnoze. No, u visoko rizičnim trudnoćama, odnosno onima gdje su prethodni testovi postavili povećanu sumnju na neku abnormalnost ploda, javlja se potreba za invazivnim metodama, poput amniocenteze, kordocenteze ili biopsije korionskih resica (CVS). Danas se koristi i predimplantacijska genska dijagnostika (PGD) koja uz pomoć IVF-a (in vitro oplodnje) omogućava postavljanje vrlo rane predimplantacijske dijagnoze kod parova s povećanim rizikom prijenosa genskih poremećaja na dijete. PGD se temelji na otkrivanju genskih anomalija prije implantacije zametka u maternicu. Za utvrđivanje mutacija odgovornih za ahondroplaziju, koriste se brojne molekularne metode poput lančane reakcije polimerazom (PCR), te Sangerovog sekvenciranja, koje se i dalje smatra „zlatnim standardom“ utvrđivanja monogenskih mutacija. Osim Sangerovog sekvenciranja, koriste se i metode sekvenciranja nove generacije (NGS), koje su pokazale značajne prednosti nad klasičnim metodama. Kako ahondroplazija nosi niz raznih komorbiditeta, u liječenju sudjeluje multidisciplinaran tim liječnika kojima je za cilj usmjereno liječenje specifičnih problema. Od nedavno postoji i mogućnost farmakološkog liječenja uporabom Voxzogo lijeka, koji u sebi sadrži aktivnu suspstancu vosoritid, koja suprimira pojačanu ekspresiju FGFR3 gena.