Intrakranijalni tlak je kontinuirani fluktuirajući fenomen u korelaciji s arterijskom pulsacijom te respiracijom koji respondira cerebrospinalnim likvorom unutar ventrikula mozga. Središnji živčani sustav se smatra najsavršenijim strukturom te je iz ista razloga anatomski izrazito zaštićena od utjecaja vanjskih sila. Cerebrospinalni likvor, ultrafiltrat krve plazme ispunjava sve komore u mozgu, središnji kanal kralježnične moždine te subarahnoidni prostor. Povišenje intrakranijalnog tlaka najčešće se povezuje uz jedan od tri čimbenika: intrakranijalna hipertenzija, moždani edem i hidrocefalus. Neurološki pregled i procjena jesu najčešće korištene metode praćenja stanja pacijenta zbog jednostavnosti i praktičnosti. Kontinuirani uvid u vitalne znakove pruža dokaze o novonastalim neurološkim promjenama pa samim time i stanju pacijenta. Pravovremena reakcija je moguća samo ukoliko su simptomi i znakovi prepoznati na vrijeme. Vodeći znak povišenja intrakranijalnog tlaka je Chusingova trijada koju karakterizira hipertenzija uz bradikardiju te poremećaj respiracije. Nespecifičnost pojave znakova i simptoma izrazito utječe na dijagnosticiranje, ali i liječenje pacijenta. Mogućnost biranja među brojnim invazivnim te neinvazivnim metodama dijagnostike uvelike olakšava posao zdravstvenim djelatnicima ovisno o dostupnosti uređaja i pretraga unutar kuće, no invazivnim metodama se daje prednost zbog pouzdanosti te ih se iz ista razloga naziva zlatnim standardom. Liječenje povišenog intrakranijalnog tlaka provodi se ovisno o etiologiji nastanka, no uvijek uključuje medikamentne i fizikalne metode, dok se sam neurološki zahvat smatra liječenjem osnovne bolesti. Otežana dijagnostika i komunikacija, složena klinička procjena te ovisnost pacijenta o zdravstvenoj pomoći govore o specifičnosti zdravstvene njege neurokirurških pacijenata. Specijalna edukacija medicinskih sestara ključan je dio posla te omogućuje pružanje kvalitetne skrbi, ali i primjeren način komunikacije te pružanja emocionalne potpore pacijentu i obitelji. Nadalje, prisutnost brojnih sestrinskih dijagnoza te uvođenje tehnologije u svakodnevni rad medicinskih sestra zahtijeva cjeloživotnu edukaciju kojom se osim kvalitetne skrbi pruža i viši stupanj kvalitete života pacijentu. Povjerenje između medicinske sestre te pacijenta i/ ili njegove obitelji vrlo je važan čimbenik u procesu zdravstvene njege čiji je kao konačni ishod najvažnije obostrano zadovoljstvo, neovisno o stanju pacijenta.