Štitnjača je žlijezda sa endokrinom ulogom koja povezuje rad čitavog ljudskog organizma i uvelike utječe na njegovu funkciju. Organizam osjeti svaki poremećaj rada štitne zlijezde koji se očituje izravno na metabolizam što nerijetko ljude potiće da posumnjaju na bolesti štitnjače i odluče se na pregled kod liječnika. Za određivanje dijagnoze stanja štitnjače potrebne su odgovarajuće pretrage kako bi dobili uvik na rad i funkciju ove žlijezde. Štitnjača luči dva vrlo važna hormona: tiroksin(T4) i trijodtironin(T3). Za njihovu regulaciju je zadužen TSH (tireotropin), hormon koji izlučuje hipofiza. Rad hipofize kontrolira hipotalamusa, a samim tim i lučenje hormona štitnjače. Njihovi učinci su brojni, od djelovanja na metabolizam ugljikohidrata, lipida pa sve do djelovanja na dišni, krvožilni, probavni sustav, CNS te na ostale endokrine žlijezde. Slijedi prikaz bolesti štitne žlijezde koji se očituje povećanim ili smanjenim kliničkim znakovima poremećaja metabolizma. Hipertireoza je stanje povećanog rada štitne žlijezde, odnosno prekomjerno lučenje hormona štitnjače. Hipertireoza ima različite oblike manifestacije, pa razlikujemo Gravesovu bolest, toksičnu čvorastu gušu i sekundarnu hipertireozu. Hipotireoza je stanje smanjene sinteze hormona, a njezin česti uzrok može biti i nedostatak joda u hrani. Bolest uvjetuju primarna, sekundarna i tercijarna hipotireoze te periferna rezistenicja na hormone štitnjače. Simptomi hipotireoze su povezani sa usporenim radom metabolizma. Hipotireoza se povezuje sa tireoiditisom, odnosno upalom štitnjače koja se pojavljuje u četiri oblika: Hašimotov tireoiditis, subakutni granulomatozni tireoiditis postpartalni, tihi ( anglosaksonski „ silent“) tiroiditis i Riedelov tireoiditis. Hašimotov tireoiditis je kronična autoimunosna upala štitnjače koja nastaje zbog poremećaja imunosnog sustava uz gensku predispoziciju (pozitivna obiteljska anamneza). Imunosni poremećaj dovodi do destrukcije tkiva štitnjače, najčešće s poslijedičnom gušom te poremečajem funkcije u obliku hipotireoze. Uzrok bolesti objašnjava se autoimunosnim poremećajem. Slijedeći dio rada bazira se na dijagnostičkim metodama koje su danas u upotrebi. Kako i sam naziv ovog rada govori, nuklearno medicinski postupci koji se koriste kod utvrđivanja kroničnog limfocitnog tireoiditisa započinju kliničkim pregledom kao prvi korak prema dijagnozi. Nastavlja se sa laboratorijskim testovima, dijagnostici bolesti štitnjače in vitro testovima, ultrazvučnim pregledom, radiološkim pretragama, scintigrafijom, radiofarmacima te citološkom punkcijom kao najpouzdanijim pokazateljem dijagnoze bolesti. Na kraju iznosim zaključak svoga rada.