Traumatska ozljeda mozga može imati dugotrajne i doživotne posljedice na zdravlje i kvalitetu života osobe. Istraživanja o dugoročnim posljedicama ističu potrebu da se ova ozljeda sagleda kao kronično zdravstveno stanje. Cilj neurorehabilitacije poboljšati je zdravstveno stanje osobe, njezinu participaciju te olakšati njezinu socijalnu integraciju. Da bi se to postiglo, potrebno je razumjeti prirodnu povijest bolesti, posljedice oštećenja i njihov utjecaj na funkcioniranje osobe te planirati individualizirane rehabilitacijske programe i intervencije. U području neurorehabilitacije, specijalisti iz područja neurofizioterapije i rehabilitacijske medicine imaju ključnu ulogu u pružanju kvalitetne skrbi osobama s neurološkim stanjima kao što su traumatske ozljede mozga, cerebralna paraliza, neuromuskularni poremećaji, moždani udari i druga stanja. Kroz procjenu funkcionalnih kapaciteta, aktivnosti i participacije te uzimajući u obzir okolnosti pojedinca, fizioterapeuti izrađuju individualizirane rehabilitacijske planove te provode različite intervencije u cilju poboljšanja funkcioniranja i kvalitete života pacijenta. Sve navedeno ukazuje na važnost neurorehabilitacije unutar šireg okvira fizikalne i rehabilitacijske medicine te naglašava ulogu fizioterapeuta u pružanju cjelovite i personalizirane skrbi osobama s narušenim neurološkim stanjima (13). Uzimajući u obzir izrazitu raznolikost i složenost posljedica nakon traumatske ozljede mozga očito je da pacijenti zahtijevaju sveobuhvatnu neurorehabilitaciju s više zdravstvenih djelatnika i da se najbolje rješava višedisciplinarnim i interdisciplinarnim timskim pristupima (1). Neurorehabilitacija nakon traumatske ozljede mozga provodi se različitim fizioterapijskim intervencijama, a suvremeni svijet i napredak tehnologije omogućio je i korištenje visoko napredne tehnologije koja ima mogućnosti za daljnji napredak i još inovacija u području neurorehabilitacije traumatskih ozljeda mozga.