Kvaliteta života predstavlja stupanj zadovoljstva pojedinca u pogledu određenog životnog stila. Ona predstavlja širok koncept povezan s različitim područjima ljudskog života, njegovim fizičkim i psihičkim zdravljem, socijalnim odnosima, osobnim vjerovanjima i očekivanjima, financijskim i stambenim uvjetima života i sl. Medicinske sestre/ tehničari imaju širok djelokrug rada te njihova kvaliteta života ovisi o mnogim faktorima, unutarnjim i vanjskim stresorima. Posao pun zahtjevnih odluka, odgovornost za život i zdravlje ljudi, odnos sa kolegama, pacijentima i njihovim obiteljima, smjenski rad i sl. sve je ono što utječe na kvalitetu života ljudi koji se bave ovom i sličnim profesijama. Ciljevi ovog rada su ispitati profesionalnu kvalitetu života medicinskih sestara / tehničara, provjeriti kakav je odnos profesionalne kvalitete života i sociodemografskih obilježja ispitanika. U istraživanju je sudjelovalo 37 medicinskih sestara/tehničara iz OB „ Dr. Ivo Pedišić“ u Sisku, a kao mjerni instrument korištena je Skala za ispitivanje profesionalne kvalitete života (Professional Quality of Life Scale – ProQOL, Stamm, 2010). Rezultati nam pokazuju kako većina medicinskih sestara/tehničara iskazuje osjećaj visokog zadovoljstva u nastojanju da budu učinkoviti pomagači na svom poslu, te kako u prosjeku osjećaju srednje ili visoko zadovoljstvo svojim poslom. Kada govorimo o izgaranju na radnom mjestu, većina ispitanika izvještava o umjerenoj razini izgaranja. Dobiveni rezultati, također, ukazuju kako nema statistički značajne povezanosti između subskala kvalitete života te dobi i radnog staža, dok medicinske sestre/ tehničari koji nisu u vezi postižu statistički značajno niže rezultate na subskali izgaranja i sekundarnog traumatskog stresa od medicinskih sestara/tehničara koje su udane odnosno u vezi. Iako medicinske sestre/tehničari ističu ljubav prema poslu i izvještavaju kako su relativno zadovoljni poslom i dalje u prosjeku izvještavaju o umjerenom stupnju izgaranja. To možda možemo objasniti činjenicom da su zahtjevi na poslu kojeg obavljaju veliki. Vrlo često loša organizacija, nedostatak osoblja te posljedično tome prisiljenost da obavljaju veći broj poslova u isto vrijeme su direktno povezani sa velikim izgaranjem na poslu. Trebalo bi provesti daljnja istraživanja koja bi utvrdila koji sve faktori su prediktori za izgaranje kako bi se stres smanjio i pravovremeno prepoznalo one zdravstvene djelatnike s visokim rizikom za izgaranje.