Sažetak Ovaj rad pruža pregled intervencija koje koriste medicinske sestre/tehničari u zbrinjavanju agresivnih pacijenata u psihijatrijskim ustanovama. Fokus rada, ali isto tako i medicinske prakse, je na tehnikama deeskalacije kao alternativi mjerama prisile. Ovim radom pokušava se približiti i prikazati načine suočavanja s agresijom koje trenutno medicinska struka smatra poželjnima i efektivnima. Obrazovanje osoblja iznimno je važno kako i za pružanje adekvatne skrbi tako i za samo blagostanje osoblja i samim time poslovanje psihijatrijskih ustanova. Agresivno ponašanje koje pokazuju pacijenti sa psihičkim poremećajima predstavlja značajan izazov u zdravstvenim ustanovama. Iako je osiguravanje sigurnosti pacijenata i osoblja od najveće važnosti, ključno je primjenjivati intervencije koje prioritet stavljaju na terapijski pristup umjesto na uporabu mjera prisile. Medicinske sestre/tehničari igraju ključnu ulogu u primjeni tih tehnika i stvaranju sigurnog i terapijskog okruženja kako za pacijenta, tako i za zdravstvene radnike. Korištenjem tehnika koje uključuju aktivno slušanje, empatiju, učinkovitu komunikaciju, uspostavljanje odnosa povjerenja te korištenje verbalnih i neverbalnih intervencija, medicinske sestre mogu učinkovito smiriti potencijalno napete situacije, smanjiti potrebu za fizičkim ograničenjima ili izolacijom. Prisilne mjere poput fizičkih ograničenja ili izolacije tradicionalno su se koristile za upravljanje agresivnim ponašanjem. Međutim, ove intervencije izazivaju etičke dileme i mogu imati štetne posljedice po pacijenta. Medicinska zajednica sve više prepoznaje ograničenja i potencijalnu štetu povezanu s korištenjem mjera prisile, što dovodi do primjene manje restriktivnih intervencija. Uloga medicinskih sestara u suočavanju s agresijom uključuje rano prepoznavanje i procjenu eskalacije ponašanja, korištenje tehnika deeskalacije te suradnju s ostalim osobljem radi razvoja individualiziranih planova skrbi. Osim toga, medicinske sestre pružaju kontinuiranu podršku, praćenje i evaluaciju kako bi se spriječili budući slučajevi agresije. One imaju ključnu ulogu u primjeni ovih intervencija i osiguravanju sigurnosti i dobrobiti pacijenata i zdravstvenih radnika. Osim toga, obrazovanje osoblja je ključno za promicanje učinkovitih intervencija, unaprjeđenje vještina te poboljšanje kvalitete pružene skrbi. Stavljanjem prioriteta na ove intervencije i ulaganjem u obrazovanje osoblja, zdravstvene ustanove mogu stvoriti sigurnije i terapijsko okruženje za upravljanje agresivnim pacijentima sa psihičkim poremećajima.