Ehinokokoza je zoonoza uzrokovana ličinkama trakavice roda Echinococcus. Ovu, dugo zapostavljenu parazitsku bolest, kod ljudi uzrokuju četiri vrste ehinokoka: E. vogeli, E. oligarthrus, E. multilocularis i E. granulosus. E. vogeli i E. oligarthrus rjeđi su uzročnici ove parazitske bolesti, prisutni većinom u endemskim dijelovima svijeta, dok su u Europi najzastupljenije E. granulosus i E. multilocularis. Glavna podjela ehinokokoze je na alveolarnu i cističnu ehinokokozu. Oba oblika ehinokokoze imaju različite nalaze na slikovnim metodama, ali metode liječenja su slične. Bolest je karakterizirana patološkim nakupinama, najčešće cističnih ili tumorskih kolekcija u parenhimatoznim organima ili koštanom sustavu. Cističnu ehinokokozu karakterizira okrugla cistična lezija bez infiltracije susjednog parenhima, okružena slojevitom kapsulom, u kojoj raste parazita. Za membranu alveolarne ehinokokoze karakteristično je da nema slojevitu kapsulu koja je štiti od domaćina. Posljedično tome daljnja aktivnost, kao stvaranje vezikula, puno je brža s obzirom da lezija nije zaštićena slojevitom membranom. Najveću ulogu u dijagnostici ove parazitske bolesti ima radiološka slikovna dijagnostika, što ujedno stavlja i radiologe i inženjere radiologije u vrlo važnu poziciju. Radiolog je dužan procijeniti aktivnost, položaj i karakteristike bolesti, kako bi liječenje bilo usmjereno u odgovarajućem pravcu i imalo uspješan ishod. Ovdje je od velike važnosti informiranost i znanje liječnika o oba oblika ehinokokoze, kao i njihovih karakteristika i specifičnih komplikacija. Kod dijagnostike ove bolesti radiološke metode se nadopunjuju, odnosno svaka metoda oslikavanja ima svoju ulogu kod određivanja svih karakteristika oblika lezije potrebnih za odluku infektologa i kirurga o daljnjem liječenju.