Judo se temelji na primjeni energije tijela i uma tijekom napada i obrane. Odnos između psihičke i fizičke energije u judu vrlo je bitan pa tako energija tijela podrazumijeva kvalitetno funkcioniranje motoričkog sustava, a energija uma podrazumijeva bihevioralne i kognitivne sposobnosti. Obilježje su mu aciklična gibanja te zahtijeva visoku razinu tehničko - taktičkih sposobnosti. Sva motorička gibanja tehnike ovog sporta izvode se i ograničavaju u izravnom kontaktu s protivnikom kako bi se zadobila potpuna kontrola njegova kretanja. snaga i koordinacija su na prva dva mjesta po važnosti uspjeha u judu. Judo potiče psihosomatski razvoj te na pozitivan način mijenja antropološka obilježja. Fizioterapeut pruža smjernice i educira mlade naraštaje prilikom izvođenja vježbi te o pravovremenom uočavanju potencijalnih problema. Pažnju treba usmjeriti na važnost pravilnog zagrijavanja prije treninga i istezanja nakon treninga. Mehanizam ozljeda povezan je sa čestom borbom za gard i izvođenjem bacanja. Ozljede se u najvećem broju slučajeva događaju na samom treningu. Većina ozljeda nastaje kronično, nakupljanjem mikro - trauma i izvođenjem nepravilnih tehnika u judu pa su najčešće ozljede istegnuća, stres frakture i kronični bolovi u određenom dijelu tijela. Manji dio ozljeda, akutne ozljede, nastaju traumom, a to mogu biti uganuća, rupture mišića i ligamenata. Ruptura prednjeg križnog ligamenta i distorzija gležnja spadaju u najzastupljenije ozljede u judu.. Fizioterapeut provodi program prevencije i rehabilitacije nastojeći unaprijediti sveopći status judaša. Proprioceptivni trening danas je sve popularniji i od velike važnosti u pripremi sportaša. Vježbe koje su se nekad koristile tijekom rehabilitacije danas su neizostavan dio prevencijskog treninga. Cilj takvog treninga je potaknuti proprioceptore na optimalne reakcije kroz specifične simulirane situacije. Posljedica je bolja kontrola neuromišićnog sustava. U svrhu prevencije fizioterapeut provodi vježbe otvorenog i zatvorenog kinetičkog lanca, statičko, dinamičko i PNF istezanje, trening koordinacije, manualnu terapiju te dinamičnu neuromišićnu stabilizaciju. Rehabilitacija se dijeli na konzervativnu i operativnu ovisno o težini ozljede. Rehabilitacija prije operacije se pokazala korisnom kod daljnjeg oporavka poboljšavajući na taj način funkciju i snagu zgloba. Svaka faza rehabilitacije nakon operacije ima svoje uvjete koji moraju biti ispunjeni za prelazak u sljedeću fazu. Svaki pacijent ima individualne deficite stoga i program mora biti individualiziran.