SAŽETAK Osnovni i napredni algoritmi za održavanje života smjernice su kojih se zdravstveni djelatnici pridržavaju prilikom pružanja hitne medicinske pomoći pacijentima u kritičnim situacijama. Ovi algoritmi ocrtavaju slijed radnji i intervencija koje treba poduzeti kako bi se optimizirali ishodi pacijenata. Dok osnovni i napredni algoritmi za održavanje života imaju za cilj stabilizirati i liječiti pacijente, postoje značajne razlike između njih u pogledu razine potrebne obuke, složenosti intervencija i opreme koja se koristi. Osnovni algoritam za održavanje (BLS) života osmišljen je za pojedince koji imaju minimalnu ili nikakvu medicinsku obuku, ali se nalaze u situaciji u kojoj trebaju pružiti hitnu pomoć nekome tko doživi srčani zastoj ili drugu hitnu situaciju opasnu po život. BLS se fokusira na početne korake potrebne za održavanje cirkulacije krvi i opskrbu kisikom do dolaska stručne medicinske pomoći. Ključne komponente BLS algoritma uključuju prepoznavanje srčanog zastoja, aktivacija sustava hitnog odgovora, odnosno pozivanje pomoći, kompresije prsnog koša, umjetno disanje te korištenje automatskog vanjskog defibrilatora. Osnovni algoritam za održavanje života je relativno jednostavan i fokusiran je na osnovne intervencije koje mogu izvesti promatrači ili pojedinci s minimalnom obukom. Napredni algoritam za održavanje života namijenjen je zdravstvenim djelatnicima koji su prošli specijaliziranu obuku iz hitne medicine, kao što su bolničari, tehničari hitne medicinske pomoći i liječnici. ALS se temelji na načelima BLS-a, ali uključuje naprednije intervencije za upravljanje složenim medicinskim hitnim slučajevima. Početna procjena uključuje procjenu pacijentovih dišnih putova, disanja, cirkulacije i neurološkog statusa. 2. Napredno upravljanje dišnim putovima pomoću pomagala kao što su endotrahealni tubusi ili supraglotični dišni putovi. Provodi se kontinuirano praćenje rada srca kako bi se procijenio srčani ritam pacijenta. ALS uključuje davanje različitih lijekova za upravljanje određenim stanjima ili stabilizaciju vitalnih znakova. U određenim situacijama ALS može uključivati izvođenje invazivnih postupaka kao što je dekompresija iglom za tenzijski pneumotoraks ili brza intubacija za pacijente kojima je potrebna hitna kontrola dišnih putova. ALS algoritam je složeniji i zahtijeva višu razinu obuke i stručnosti. Obuhvaća širi raspon intervencija i omogućuje naprednije medicinsko upravljanje u usporedbi s BLS-om. Medicinska sestra/tehničar igra ključnu ulogu u naprednom algoritmu za održavanje života, koji je standardizirani pristup upravljanju srčanim zastojem i drugim hitnim slučajevima opasnim po život. Sve u svemu, uloga medicinske sestre/tehničara u algoritmu ALS-a je višestruka i zahtijeva visoku razinu znanja, vještina i timskog rada. Učinkovita komunikacija i suradnja s drugim članovima reanimacijskog tima, kao što su liječnici, bolničari i respiratorni terapeuti, ključni su za optimizaciju ishoda za pacijente.