SAŽETAK Kardiopulmonalna reanimacija je postupak kojim se ponovno uspostavlja rad srca i pluća. Masažom srca se održava cirkulacija pacijenta, a umjetnom ventilacijom pluća održava se opskrba kisikom pacijenta u arestu. Prestanak rada srca i pluća zahtjeva sustav koji omogućuje hitno zbrinjavanje i što brži prijevoz do bolnice. Mnogobrojni su uzroci prestanka rada srca i pluća, najčešći uzrok je infarkt miokarda. Kardiopulmonalna reanimacija mora biti utemeljena na dokazima i novim saznanjima, zato svakih 5 godina ERC izdaje nove smjernice za izvođenje kardiopulmonalne reanimacije. Medicinska sestra/tehničar ima bitnu ulogu u timu. Medicinske sestre/tehničari moraju biti educirani o procjeni, transportu, primopredaji te komunikaciji s pacijentom i njegovom obitelji. Komunikacija je vrlo važan alat medicinskoj sestri/tehničaru, osim s obitelji moraju komunicirati i stvarati profesionalne odnose sa drugim službama s kojima surađuju kao što su policija, vatrogasci itd. Medicinske sestre/tehničari koji rade u hitnoj pomoći moraju biti u programu cjeloživotnog obrazovanja te biti u korak s novinama. Procjena se vrši po ABCDE pristupu, a trijaža se odvija prema Azijsko – Australskoj ljestvici. Pomoću elektrokardiograma možemo ustanoviti srčane ritmove, različiti srčani ritmovi zahtijevaju različito liječenje. Određeni srčani ritmovi liječe se defibrilacijom. Defibrilator je vrlo važan dio opreme medicinskog tima u izvanbolničkim uvjetima. Defibrilacija kao postupak je bitna kako bi pružili pacijentu što veću šansu za preživljenje. Izvanbolnički uvjeti uvelike se za razlikuju od bolničkih. Oprema koju koriste medicinske sestre/tehničari u izvanbolničkoj hitnoj službi slična je bolničkim uvjetima, no teren i pristup pacijentu se uvelike razlikuje.