SAŽETAK Kod terminalnog stadija kroničnog bubrežnog zatajenja bubrežnu funkciju nadomještamo peritonealnom dijalizom, hemodijalizom i transplantacijom bubrega. Najbolja opcija liječenja kod kroničnog bubrežnog zatajenja je transplantacija koja olakšava kvalitetu života. Svaki bolesnik za kojeg postoji mogućnost da je kandidat za transplantaciju bubrega treba biti upućen na predtransplantacijsku obradu radi procjene prihvatljivosti za presađivanje bubrega. Kod transplantacijske obrade potrebno je u što kraćem vremenu obaviti pretrage čime raste mogućnost uspješne transplantacije. Predtransplantacijska obrada odnosi se na laboratorijske, imunološke i specijalističke preglede i pretrage. Jedna od najvažnijih pretraga je utvrđivanje HLA tipizacije primatelja bubrega i donora bubrega, kojom utvrđujemo kompatibilnost tih dviju osoba. Prvi korak kod transplantacije bubrega je nefrektomija, a nakon same pripreme organa slijedi transplantacija organa primatelju. Pomoću individualizirane upotrebe imunosupresiva nastoji se spriječiti odbacivanje organa. Upotreba se primjenjuje tijekom cijelog perioda u kojem bolesnik ima transplantirani organ. Postoperativna skrb predstavlja izazov za sestrinski tim koji treba biti spreman za pojavu komplikacija. Zdravstvena njega bolesnika sa kroničnim bubrežnim zatajenjem je usmjerena na predtransplantacijski, transplantacijski i posttransplantacijski period. Važna nam je i postransplantacijska obrada i skrb, gdje ubrajamo dugoročno liječenje i pračenje bolesnika. U ranom postoperativnom periodu doza imunosupresije je najveća stoga je dijete „najosjetljivije“ na vanjske utjecaje poput bakterija i virusa. Važnu ulogu ima provođenje kvalitetnog zdravstvenog odgoja djeteta, ali i njegovih roditelja te je potrebno pružiti psihološku pomoć bolesniku i roditelju.