Skolioza predstavlja trodimenzionalni deformitet kralježnice koji se klasificira na različite načine. U obzir se uzima dob nastanka etiologija, lokalizacija, broj i strana krivine, fleksibilnost deformiteta. Deformitetom se smatra svako odstupanje veće od 10° po Cobbu. Posljedično tome promjene se dijele na strukturalne i nestrukturalne. Dijagnoza skolioze se postavlja na temelju kliničkog pregleda, dopunske dijagnostike, radioloških obrada i mjerenja Cobbovog kuta. Liječenje skolioza provodi se konzervativnim i/ili kirurškim putem. Konzervativan oblik liječenja temeljen je na specifičnim terapijskim vježbama. Najpoznatija metoda terapijskih vježbi je Schroth metoda čije je temelje postavila Katharina Schroth. Konzervativan pristup liječenju najučinkovitiji je prije postizanja koštane zrelosti, što znači da ranije otkrivanje skolioze i pravilno liječenje luči najbolje rezultate. U dječjoj i adolescentnoj dobi potrebno je prilagoditi terapijske vježbe pacijentima, učiniti ih zabavnima i motivirati ih. S toga postoji širok raspon vježbi koje daju mogućnost odabira terapeutu uz individualnu prilagodbu. Edukacija zauzima jednako važno mjesto kao i sama terapija. Stoga je potrebno provoditi terapiju dok pacijent nije uz fizioterapeuta. Kao oblik liječenja mogu se primijeniti različite vrste ortoza. Kirurški oblik liječenja podrazumijeva korekciju i spondilodezu.