SAŽETAK Suicid predstavlja čin ubojstva samog sebe, praćeno je brojnim motivima, čimbenicima rizika, povoda koji se pokušavaju objasniti, razumjeti i prepoznati kako bi se ovaj tragičan događaj spriječio. Primarna, sekundarna i tercijarna prevencija, ovisno o svom djelokrugu rada, bave se edukacijom populacije i zdravstvenih djelatnika, informiranjem, osvješćivanjem populacije o globalnom problemu koji se na vrijeme treba prepoznati i liječiti. Zbrinjavanje suicidalnog bolesnika, uz primjenu psihofarmaka, temelji se na stvaranju terapijskog odnosa između zdravstvenog osoblja i suicidalne osobe, a posebice medicinske sestre i tehničara koji provode najveći dio vremena u komunikaciji, motiviranju, promatranju, nadziranju suicidalnog bolesnika. Cilj zdravstvene skrbi je na vrijeme prepoznati postojanje suicidalnih misli i planova te rehabilitirati suicidalnu osobu sudjelovanjem na psihoterapijama gdje uči i primjenjuje vještine suočavanja sa stresom te načinima reagiranja na njih isključivanjem suicida kao potencijalno rješenje. Suicidalan čin ili pokušaj suicida smatra se najstresniji događaj u sestrinskoj praksi, ali najviše za obitelj suicidalne osobe kojoj je potrebno savjetovanje i pomoć u suočavanju sa stresnim događajem