Sažetak | U ovom završnom radu govorit će se o nastanku, zbrinjavanju i prevenciji dekubitusa. U današnjem društvu dekubitus je jedan od značajnijih problema poznat još odavna i treba ga shvatiti kao interdisciplinaran problem.
Dekubitus ili dekubitalni vrijed je ograničeno oštećenje kože i/ili potkožnog tkiva nastalo uslijed dugotrajnog ležanja. Najčešće nastaje na regijama tijela izloženima pritisku na tvrdu, ne ravnu i/ili mokru podlogu kao i na područjima na kojima je slabije razvijeno masno tkivo, također bitan faktor u nastanku dekubitusa je anestezija, smanjena osjetljivost ili neosjetljivost tog dijela tijela. U zbrinjavanju dekubitusa najveći problem je borba protiv infekcije, jer je često ulkus inficiran bakterijama koje izazivaju raspadanje tkiva, stvaranju purulentnog sadržaja, neprijatnog mirisa koji iznova djeluje destruktivno na susjedna tkiva. Za pacijenta je važno da kontroliramo bol, liječimo gotovo uvijek prisutnu infekciju, neugodan zadah, krvarenje i eksudat, te učinimo preostali život njemu i njegovoj okolini podnošljivim. National Pressure Ulcer Panel utvrdio je stupnjeve ili metodu za klasifikaciju dekubitusa u 4 stadija kojim definiramo opseg i veličinu ulkusa te daljnji plan liječenja i zdravstvene njege.
Intervencije se provode u cilju prevencije i rješavanja dekubitusa: Poštivanje pravila asepse u svim aspektima pacijentove skrbi: pažljivo pranje ruku prije i poslije pristupa pacijentu, nositi zaštitni mantil ili plastičnu pregaču, povezati kosu, nositi masku za vrijeme sterilnih procedura, koristiti iste ili sterilne rukavice, koristiti aseptične tehnike za njegu rane, procijeniti stanje pacijenta, koristiti skale procjene, procijeniti mentalno stanje, aktivnost, pokretljivost i inkontinenciju, smanjiti lokalni pritisak na predilekcijskim mjestima redovitim okretanjem i masažom, koristiti antidekubitalne madrace, jastuke, pomagala, procjenjivati pojavu boli, provoditi intervencije ublažavanja boli prije okretanja, masiranja pacijenta, masirati i okretati pacijenta u određenim vremenskim intervalima, prema stanju pacijenta i ovisno o toleranciji ( s obzirom na stadij bolesti), koristiti razne hranjive kreme za masažu, procijeniti stupanj dekubitusa u slučaju pojave (I ,II, III, IV ), tretirati ovisno o stupnju dekubitusa, dati propisani antibiotik, osigurati adekvatnu ishranu, pomoći ili poticati pacijenta u osobnoj higijeni, održavati i.v. liniju i regulirati volumen prikladnim otopinama, kako je propisano, evidentirati laboratorijske nalaze i izvijestiti liječnika o odstupanjima od normalnih vrijednosti, osigurati toplu okolinu koristeći tople pokrivače, grijanje toplim lampama , mjeriti temperaturu, dati propisane antipiretike kod povišene tjelesne temperature, dati pacijentu propisane narkotike za analgeziju – intravenski, upoznati pacijenta s relaksirajućim tehnikama, imaginacijom i ostalom u olakšavanju boli, pružiti pacijentu emocionalnu podršku i sigurnost, dati iskrene odgovore i informacije uz poštovanje.
Liječenje dekubitusa i hospitalizacija još uvijek u našem području je veliki problem jer je iznimno skupo i dugotrajno. Posebnu i važnu ulogu u liječenju oboljelih od dekubitusa ima medicinska sestra, koja pacijentu pruža svu potrebnu njegu, provodeći intervencije u cilju prevencije i rješavanja dekubitusa. |