SAŽETAK Traheotomija je kirurški zahvat koji uključuje stvaranje otvora na prednjem dijelu vrata kako bi se osigurao alternativni dišni put u slučaju produljene mehaničke ventilacije ili problema s dišnim putevima. Traheotomija je jedan od najstarijih kirurških zahvata čije su se indikacije tijekom 20. stoljeća mijenjale i širile. Može biti privremena ili trajna. Sve češće se izvodi u jedinicama intenzivnog liječenja, za razliku od ranijih godina kad se zahvat izvodio isključivo u operacijskim salama. Zahvat izvode kirurzi ili otorinolaringolozi koristeći standardne kirurške principe. Napredak kao što je perkutana dilatacijska traheotomija, minimalno invazivna alternativa kirurškoj traheotomiji, koja se može izvoditi pokraj bolesničkog kreveta, doprinijela je povećanoj izvedbi traheotomije. Perkutana metoda je u usporedbi s otvorenim kirurškim pristupom bolja, stoga je sve češće glavna tehnika izvođenja traheotomije. Svaka metoda ima komplikacije a najčešće su infekcija i krvarenje, a slijede ih dislokacija trahealne kanile, opstrukcija trahealne kanile, emfizem, pneumotoraks, stvaranje granulacije i stenoze. Bolesnici se nakon formiranja traheostome suočavaju s različitim funkcionalnim, fizičkim i socijalnim izazovima. Zbog utjecaja na osnovne ljudske potrebe kao što su disanje, komunikacija i prehrana, trajna traheostoma utječe na psihosocijalnu dobrobit i kvalitetu života bolesnika. Medicinske sestre igraju ključnu ulogu u pružanju sveobuhvatne skrbi za bolesnike s traheostomom, uključujući praćenje respiratornog statusa, osiguravanje pravilnog postavljanja i funkcije traheostome, održavanje toalete trahealne kanile, sprječavanje infekcija te provođenje edukacije. Njega traheostome neophodna je za promicanje optimalne respiratorne funkcije, sprječavanje komplikacija i osiguravanje dobrobiti bolesnika