SAŽETAK Pretjerano aktivan mokraćni mjehur je sindrom karakteriziran učestalim mokrenjem, jakim, iznenadnim nagonom za eliminacijom urina, koji se može kombinirati s urgentnom inkontinencijom i noćnim mokrenjem. Inkontinencija urina bez utvrđenog urološkog uzroka predstavlja dijagnostički i terapijski izazov. Nadalje, bolesnici s neobstruktivnom kroničnom retencijom urina obično se moraju oslanjati na intermitentnu samokateterizaciju ili stalne suprapubične ili transuretralne katetere, što značajno utječe na kvalitetu života. Za neke bolesnike, međutim, sakralna neuromodulacija (SNM) nudi učinkovitu terapijsku alternativu, a čini se da žene s primarnim poremećajem opuštanja uretralnog sfinktera (Fowlerov sindrom) posebno dobro reagiraju na ovaj način liječenja. Iako mehanizam djelovanja SNM nije dobro shvaćen i zahtijeva daljnja istraživanja, čini se da uključuje aferentno posredovanje refleksa leđne moždine i moždanih mreža. Evolucija SNM uređaja i poboljšanja kirurških i ispitnih tehnika, posebno uvođenje dvostupanjskog postupka s nazubljenim elektrodama, znatno su smanjili stope neuspjeha, nuspojava i kirurških revizija povezanih sa SNM - om, osiguravajući učinkovit minimalno invazivan način liječenja retencije urina. Cilj rada je prikazati kvalitetu života bolesnika s prekomjerno aktivnim mokraćnim mjehurom te zdravstvenu njegu bolesnika kod ugradnje sakralnog elektrostimulatora