Sažetak | U Hrvatskoj se godišnje rodi oko 36 000 živorođene djece, od njih 0,6 do 1% rodi se sa
prirođenom srčanom greškom. Razvoj srca izrazito je složen proces koji se odvija kroz nekoliko
faza, tijekom fetalnog razdoblja dijete ima fetalni krvotok koji je prilagođen intrauterinom
razvoju, nakon rođenja djetetovo se tijelo i svi sustavi naglo moraju prilagoditi samostalnom
funkcioniranju. U procesu razvoja djetetova srca, te nakon rođenja tijekom prilagodbe fetalnog
na sistemski krvotok mogu se dogoditi srčane greške. Genetska uvjetovanost ističe se kao
najčešći čimbenik rizika, no postoje mnogi drugi čimbenici rizika kao što su dob majke,
izloženost organskim otapalima, infekcija virusom rubeole, pretilost, febrilne bolesti i
izloženost herbicidima. Prirođene srčane greške mogu se podijeliti prema anatomskim,
kliničkim ili hemodinamskim kriterijima. U ovom radu srčane greške podijelili smo prema
hemodinamici. Stoga ih dijelimo na prirođene srčane greške bez šanta, srčane greške s desnolijevim
i lijevo desnim pretokom. Ventrikularni septalni defekt (VSD) najčešća je srčana
greška s učestalošću od 34,6%. Ovisno o lokalizaciji srčane greške, simptomi se mogu pojaviti
odmah po rođenju, nakon nekoliko mjeseci ili godina. Kao najčešći simptomi ističu se dipneja,
cijanoza, smanjeno podnošenje napora, tahipneja te učestale respiratorne infekcije.
Dijagnostički postupci uključuju invazivne i neinvazivne metode kao što su laboratorijska
dijagnostika, RTG snimanje, UZV, auskultacija, ehokardiografija te kateterizacija srca. Način
liječenja određuje se ovisno o prisutnosti simptoma, liječenje uključuje primjenu
farmakoterapije te kirurško liječenje. Medicinska sestra ističe se kao važan član
multidisciplinarnog tima, pružanje cjelovite skrbi te dobar plan zdravstvene njege osigurati će
djetetu brži oporavak. |