Sažetak | SAŽETAK
Karcinom želuca je po učestalosti četvrta maligna bolest u svijetu. Njegova pojavnost
varira u određenim dijelovima svijeta i među narodima, a zabilježena je veća učestalost kod
osoba lošijeg socioekonomskog stanja. Postoje četiri stadija karcinoma želuca. Prognoza
liječenja najviše ovisi o stadiju, no krajnje preživljavanje je iznimno loše. Petogodišnje
preživljavanje je manje od 5% - 15% , zbog otkrivanja raka u uznapredovaloj fazi bolesti.
Najčešći čimbenici nastanka karcinoma želuca su infekcija H. pylori, neadekvatna prehrana
(presoljena, dimljena, masna hrana), genetski čimbenici, pušenje, prethodni kirurški zahvati
na želucu, perniciozna anemija.
Od početnih simptoma i znakova javljaju se mučnine i nadutost u gornjem dijelu
abdomena, a zatim i bol. Nakon što pojede malu količinu hrane pacijent osjeća sitost.
Otežavajuća okolnost je što se isti simptomi javljaju i kod ulkusne bolesti te se karcinom često
niti ne prepozna na vrijeme. Dijagnostički postupak uključuje uzimanje anamneze,
gastroskopiju, CT abdomena, laboratorijske nalaze krvi, RTG pluća.
TNM klasifikacija označava veličinu tumora (T), broj limfnih čvorova zahvaćenih
tumorom (N) i udaljene metastaze (M), a upravo uz pomoć nje dobivamo uvid koliko se
karcinom proširio u okolno tkivo i postoje li metastaze.
Kirurški zahvat je metoda izbora kod uznapredovanih karcinoma koji su operabilni.
Nakon operacije potrebno je prilagoditi prehranu, savjetovati pacijenta da jede manje i češće
obroke te da vodi dnevnik prehrane. Moguća je pojava Dumping sindroma koji se dijeli na
rani i kasni. Osim operacije u tretman liječenja još su uključeni: kemoterapija, iradijacija
(zračenje), primjena terapije za suzbijanje boli.
Tijekom rada s citostaticima sestra treba obratiti pažnju prilikom pripreme i podjele
terapije, ali isto tako i kada zbrinjava otpad upotrjebljen za primjenu takve vrste terapije.
Pacijentu je potrebno objasniti očekivane nuspojave kemoterapije i biti mu podrška tijekom
novonastalih tjelesnih promjena.
Budući da je medicinska sestra konstantno uz pacijenta njezina je uloga ključna u
liječenju pacijenta. Osim što će provoditi uobičajene intervencije (zdravstvena njega,
primjena terapije) također će pacijentu objasniti nuspojave kemoterapije i objasniti svaki
dijagnostički postupak, važno je da ostvari pozitivan odnos s pacijentom u vidu komunikacije
i empatije te da uputi pacijenta da izražava svoje osjećaje te si na taj način olakša misli uz ovu
nimalo laku dijagnozu. |