SAŽETAK Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, moždani udar jedan je od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta u svijetu. Statistike Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da su sve vrste moždanog udara na trećem mjestu uzroka smrti (13-15%), a ispred njih su srčane bolesti i rak. Svake godine 15.000.000 osoba u svijetu doživi moždani udar, od čega 5.000.000 i više završi smrtnošću, a preostalih 10.000.000 s dubokim invaliditetom (1). Procjenjuje se da se čak 46% moždanih udara javlja u produktivnoj dobi populacije između 45. i 65. godine života, te da 22% muškaraca i 45% žena umire unutar prve godine nakon preboljelog moždanog udara (2). Smrtnost povezana s moždanim udarom u bilo kojoj populaciji ovisi o tri glavna čimbenika: učestalosti moždanog udara u populaciji, kvaliteti medicinske skrbi koja je dostupna pojedincima koji su pretrpjeli moždani udar i prevalenciji kardiovaskularnih bolesti i komorbiditeta koji mogu utjecati na vjerojatnost da će pacijenti preživjeti moždani udar (1). Akutno liječenje bolesnika s moždanim udarom treba organizirati u adekvatno opremljenim bolnicama koje imaju jedinice za moždani udar. Dokazano je da organizirana skrb za bolesnike s moždanim udarom u jedinicama za moždani udar značajno smanjuje stopu smrtnosti od moždanog udara i znatno doprinosi funkcionalnom oporavku ovih bolesnika. Posljedice moždanog udara teške su i za oboljele i za njihove obitelji stoga moždani udar predstavlja javnozdravstveni problem, a ne problem pojedinca. Suvremena terapija moždanog udara usmjerena je na prevenciju čimbenika rizika za razvoj moždanog udara, terapijsku primjenu antikoagulansa i antiagregacijskih lijekova za ishemijski moždani udar, intenzivnu njegu u akutnoj fazi moždanog udara, trombolitičku terapiju u ranoj fazi ishemijskog moždanog udara te sekundarnu prevenciju i rehabilitaciju (1)