Cerebralna paraliza podrazumijeva skupinu neuroloških poremećaja do kojih dolazi tijekom trudnoće ili u ranom razvoju djeteta koji utječu na mišićnu snagu, koordinaciju i ravnotežu. Termin „cerebral“ odnosi se na mozak, dok se termin „paraliza“ odnosi na gubitak ili svojevrsno oštećenje motoričke funkcije tijela. Cerebralna paraliza se kod svake oboljele osobe manifestira na drugačiji način, ovisi o tome koji je dio mozga oštećen te u kojem razmjeru. To je neprogresivno stanje, poteškoće koje se dogode ostaju kao trajne posljedice i ne napreduju, nije izlječivo, ali se može kontrolirati pomoću dobro isplanirane fizioterapijske intervencije. U većini slučajeva uzrok cerebralne paralize nije poznat, no novija istraživanja pokazuju da su neki od najčešćih uzroka nedostatak kisika pri porodu te neposredno nakon poroda, genetske abnormalnosti, intrakranijalno krvarenje te abnormalni razvoj mozga. Također, istraživanja pokazuju da su česti uzročnici cerebralne paralize neprepoznate infekcije u tijeku trudnoće, neke od tih infekcija mogu biti uzrokovane humanim citomegalovirusom, toksoplazmom te rubeolom. Postoje mnogi faktori rizika, poput nedonoščadi, djece s niskom porođajnom težinom, blizanačke trudnoće, infekcije tokom trudnoće, izlaganje toksičnim supstancama itd. Cerebralna paraliza može se podijeliti na tri osnovna tipa i na podtipove, a to su: spastični tip (unilateralni i bilateralni), diskinetski (distoni i koreoatetotski) i ataktični. Svaki od navedenih tipova ima različite manifestacije simptoma. Dijagnoza cerebralne paralize u većini slučajeva postavlja se na temelju kliničke slike te se putem dodatnih medicinskih pretraga dolazi do krajnje dijagnoze. Rano dijagnosticiranje cerebralne paralize vrlo je važno kako bi se što prije moglo krenuti u terapijski proces kako bi se pacijentima olakšao svakodnevni život, kako bi postali samostalni te kako bi se spriječile dodatne zdravstvene tegobe koje se kasnije mogu pojaviti (primjerice iščašenje kuka, deformacija ekvinusa, bolovi itd). Kvalitetno provedena fizioterapijska procjena krucijalna je za planiranje kvalitetne fizioterapijske intervencije. Postupci i testovi koji se koriste za procjenu djece s cerebralnom paralizom su: Klasifikacijski sustav grubih mototričkih funkcija, Test grubih motoričkih funkcija, Međunarodna klasifikacija funkcioniranja onesposobljenja i zdravlja, Alberta dječja motorna skala, Bayley skala dječjeg razvoja, Pedijatrijska evaluacija inventara poteškoća te Hammersmith neurološki pregled dojenčadi. Hipoterapija se koristi kao jedna od fizioterapijskih intervencija za djecu s cerebralnom paralizom te je dokazano učinkovita terapijska metoda u kojoj se ritmično kretanje konja koristi kao sredstvo prenošenja pravilnih impulsa hoda na jahača. Zdjelica konja pri hodu oponaša jednake pokrete kao i ljudska zdjelica pri hodu, povoljno utječe na ravnotežu, normalizaciju mišićnog tonusa, koordinaciju, poboljšanje obrazaca pokretanja, kontrolu trupa te je zbog toga hipoterapija važna sastavnica fizioterapijske intervencije.