SAŽETAK Osteoartritis je najčešća degenerativna reumatska bolest koja se u današnjici javlja u sve mlađe populacije. Dvije su vrste osteoartritisa; primarni i sekundarni. Glavni simptomi osteoartritisa su bolnost i gubitak funkcije zahvaćenog zgloba. U kliničkoj slici još se pojavljuju i ukočenost zgloba, krepitacije u zglobu i koštana zadebljanja. Dijagnoza osteoartritisa postavlja se temeljem kliničke slike, fizioterapijske procjene i, po potrebi, radiološkim i/ili laboratorijskim nalazima. Napredovanjem bolesti dolazi do sve većih problema u aktivnostima svakodnevnog života u oboljelih. Najčešća lokalizacija osteoartritisa je koljeni zglob, a pojavljuje se manje kod muškaraca nego kod žena. Liječenje može biti konzervativno, čemu se uvijek teži, i operativno. U samom vrhu konzervativnog liječenja, uz medikamentoznu terapiju, je fizioterapijska intervencija. Bitan dio fizioterapijske intervencije je fizioterapijska procjena čiji dijelovi su subjektivni i objektivni pregled, analiza i plan terapije. Fizioterapijska procjena provodi se prije početka intervencije, u sredini i na kraju intervencije kako bi se uvidjela napredovanja ili nazadovanja u procesu liječenja. Kroz fizioterapijsku procjenu uviđaju se bolesnikova ograničenja i dogovara se plan intervencije, uz kratkoročne i dugoročne ciljeve. U fizioterapijsku intervenciju koja se pokazala najboljom u liječenju osteoartritisa koljena spadaju terapijske vježbe, hidroterapija, transkutana električna živčana stimulacija, stimulacija mišića, terapijski ultrazvuk, laser, ultrazvuk, primjena topline ili hladnoće, magnetoterapija i, u novije vrijeme, primjena radiofrekvencije. Pomoću navedenih postupaka djeluje se na smanjenje boli u zglobu koljena, na povećanje pokretljivosti i poboljšanje aktivnosti svakodnevnog života. Neizostavan dio u fizioterapijskoj intervenciji osteoartritisa koljena je i edukacija bolesnika.