U ovom radu obradit će se tri glavna poremećaja prehrane današnjice: anoreksija nervosa, bulimija nervosa i kompulzivno prejedanje. Sva tri poremećaja prehrane povezana su sa promijenjenim načinom ponašanja vezanim uz prehranu. Kod anoreksije nervose to je gladovanje, restrikcija unosa hrane uz mogućnost čišćenja. Bulimija nervosa je karakterizirana sa ciklusima prejedanja te čišćenja, a kompulzivno prejedanje sa unosom velike količine hrane bez ciklusa čišćenja. Osobe koje boluju od poremećaja prehrane često osjećaju sram zbog svoje bolesti te može proći mnogo vremena prije nego se odluče priznati da imaju problem te da im je potrebna pomoć. Mnogo je čimbenika koji mogu doprinjeti poremećajima prehrane, no nema jednog točnog uzroka koji se događa kod svih osoba koji boluju od ovih bolesti. Iako je zabilježen veći broj ženskih osoba koje boluju od poremećaja u prehrani, u posljednje vrijeme se primjećuje i porast oboljelih muškog spola. Poremećaji prehrane su mentalne bolesti koje mogu uzrokovati mnoštvo teških fizioloških komplikacija, emotivno iscrpiti osobu te je socijalno udaljiti od svojih obitelji i bližnjih. Depresija je najčešća mentalna bolest koja se pojavljuje uz poremećaje prehrane, ali i suicidalne misli ili pokušaji suicida nisu rijetkost kod osoba koje boluju od anoreksije nervose i bulimije nervose. Medicinska sestra po planu zdravstvene njege u sva tri poremećaja prehrane mora imati razumijevanja za oboljelog, pružiti podršku te poticati na oporavak. Kako je kod pacijenata koji boluju od poremećaja prehrane najčešće nisko samopuzdanje, imaju iskrivljenu sliku svog tijela te negativno pričaju o sebi, potrebno je stvoriti otvoren te iskren odnos, bez osuđivanja. Kod poremećaja prehrane, sestrinske dijagnoze kod anoreksije nervose jednako se mogu pronaći i kod bulimije nervose, dok kod kompulzivnog prejedanja ipak imamo drugačiji pristup zbog vjerojatnosti da je osoba pretila, a ne normalne tjelesne težine ili pothranjena. Liječenje poremećaja prehrane nije jednostavno, ali niti jedan od poremećaja nije neizlječiv. Medicinska sestra mora pratiti ponašanje bolesnika, uočiti promjene u mentalnom statusu te razgovorom pružiti potrebnu skrb.