Najjednostavnije rečeno, terapijske vježbe uključuje kretanje propisano za ispravljanje oštećenja, vraćanje mišićne i koštane funkcije i/ili održavanje stanja dobrobiti. Dobrobiti terapijskih vježbi su mnogobrojne uzmimo za primjer obnovu funkcije, kvalitete života i cjelokupnog zdravlja. Mnogi ljudi egzistiraju na minimumu tjelesnih sposobnosti u smislu svog svakodnevnog života i potrebna im je samo manja bolest da bi značajno smanjili funkciju. Fizioterapija zauzima važno mjesto, a uključuje ponovljenu, redovitu tjelesnu aktivnost u različitim modalitetima kako bi se vratila normalna funkcija, te kako bi pacijent što prije mogao izvršavati aktivnosti svakodnevnog život. Također fizioterapijskim pristupom povećava se otpornost osobe na bolest i duljina oporavka se smanjuje. Indikacije za fizioterapiju su uglavnom nekomplicirane bolesti neuro-mišićno-koštanog sustava i kardiopulmonalne bolesti, ali ovise o nizu čimbenika. Dobro je utvrđena činjenica kako primjena terapijske vježbe ima mnoge prednosti i da može utjecati na određena mišićno-koštana stanja. Pogoršanja kroničnih bolesti mogu biti štetna za sposobnost izvedbe terapijske vježbe, a opće preporuke uključuju stavljanje kroničnih stanja pod kontrolu s početkom primjena vježbi. U većini slučajeva velike dobrobiti terapijskih vježbi nadmašuju male rizike povezane s povećanom aktivnošću (1). Ovaj rad će istražiti važne aspekte planiranja i izvedbe terapijske vježbe koji se odnose na održavanje zdravlja.