| Sažetak | Sindrom raspadanja (lize) tumora je životno ugrožavajuće onkološko hitno stanje koje nastaje zbog raspadanja tumorskih stanica prilikom čega dolazi do oslobađanja velikih količina kalija, fosfata i mokraćne kiseline (urata) u sistemsku cirkulaciju. Većinom se javlja u akutnim leukemijama te Non-Hodgkin limfomu, ali i u drugim hematološkim malignim bolestima. Cairo i Bishop su 2004. godine definirali sistem klasifikacije sindroma lize tumora. Laboratorijski sindrom lize tumora podrazumijeva odstupanje u dva ili više sljedeća nalaza, a koje se pojavljuje u roku od 3 dana prije ili 7 dana nakon kemoterapije: mokraćna kiselina > 8 mg/dL ili porast od 25%, kalij > 6 mmol/L ili porast od 25%, fosfat > 4.5 mg/dL ili porast od 25% te kalcij < 7 mg/dL ili sniženje od 25%. Klinički sindrom lize tumora podrazumijeva laboratorijski sindrom lize tumora uz jedan ili više sljedećih znakova: povišen kreatinin u serumu (1.5 puta gornje granice normale), srčana aritmija ili iznenadna smrt te konvulzije. Laboratorijski parametri se određuju svakodnevno, prije početka kemoterapije, četiri do šest sati nakon početne primjene kemoterapije te svakih šest do dvanaest sati nakon toga do 7 dana nakon početka terapije. Važnost laboratorijske dijagnostike tu je jako velika s obzirom da se svakodnevno određuju: potpuna krvna slika, serumska vrijednost urata, ureje, kreatinina, kalija, kalcija, fosfata, sediment urina, te se svakodnevno prati diureza. Brzo raspadanje leukemijskih stanica pri početnom liječenju dovodi do hiperuricemije, hiperfosfatemije i hiperkalijemije uz bubrežno zatajenje, laktičnu acidozu i uremiju s ili bez hiperkalcijemije. Pojava sindroma lize tumora prije liječenja povezana je s akutnim zatajenjem bubrega uslijed nefropatije mokraćnom kiselinom prije početka liječenja kemoterapijom i uvelike je povezana s limfomima i leukemijama. Važna razlika ove pojave i sindroma lize tumora nakon kemoterapije je da se spontani sindrom lize tumora ne povezuje s hiperfosfatemijom. Općenito liječenje sindroma lize tumora je prvenstveno usmjereno na specifične metaboličke poremećaje, a u krajnjem slučaju liječenje uključuje hemodijalizu. |
