Down sindrom je genetski poremećaj koji nastaje zbog pogrešnog prijenosa kromosoma tijekom stanične diobe spolnih stanica te se u jezgri pronalazi jedan više ili samo dio kromosoma. Djeca s dijagnozom Down sindrom susreću se s određenim teškoćama prilikom svog rasta i razvoja. Jedan od prisutnih problema u njihovu razvoju odnosi se na lokomotorni i neuromišićni sustav te se oni evidentiraju kao hipotonija, hipermobilnost i nedostatne ravnotežne reakcije. Uslijed svega djetetov razvoj ukazuje na kašnjenje u usvajanju grubih i finih motoričkih funkcija ili razvoja motoričkih teškoća. Fizioterapeut je važan član tima u području neurorazvojne habilitacije. Procjena motoričkog statusa djeteta s Down sindromom se provodi kroz fizioterapijsku procjenu. Evaluacija motoričkog razvoja se povodi primjenom standardiziranih testova koji su specifični za određenu razvojnu dob. Od velike važnosti je uključiti dijete s Down sindromom u program rane intervencije kako bi se utjecalo na minimaliziranje razvojnih teškoća. Kao najučinkovitiji fizioterapijski pristupi pokazali su se neurorazvojna terapija po Bobath konceptu te terapijski pristup prema Vojta konceptu. Važno je svakom djetetu pristupiti individualno, prateći njegov napredak i prema njemu razviti plan intervencije. Kroz rad će se predstaviti važnost fizioterapijskog procesa koji podrazumijeva primjenu standardiziranih instrumenata kao i specifičnih postupaka fizioterapijske intervencije. Standardizirani instrumenti će biti predstavljeni u svrhu prepoznavanja predispozicije za kašnjenjem u usvajanju motoričkih funkcija ili rizika za razvoj motoričkih teškoća kao i periodične evaluacije djetetova razvoja. Primjena različitih postupaka fizioterapijske intervencije će biti u poveznici u odnosu na njezinu učinkovitu primjenu u kliničkoj praksi.