Autizam je neurorazvojni poremećaj, čiji su simptomi vidljivi još u ranom djetinjstvu, a očituju se u ograničenoj socijalnoj interakciji, verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, senzornoj integraciji i mogućnosti imaginacije u vidu nedostatka interesa te ponavljajućim stereotipnim obrascima ponašanja. Nisu poznati uzroci koji dovode do poremećaja autističnog spektra, ali je činjenica da genetika, komplikacije tijekom trudnoće i porođaja kao i virusne infekcije u ranoj dobi mogu biti neki od razloga koji uzrokuju moždana oštećenja, a koja posljedično dovode do autizma ili nekih intelektualnih oštećenja koja ostaju za cijeli život. Ranom intervencijom u najranijoj dobi, kada se uoče teškoće i dijagnosticiraju poremećaji, može se puno postići, da se promijeni razvojni tijek djeteta, ako se na vrijeme uključi u sustav pravilne i kontinuirane edukacije i terapije. Nerijetko cijela obitelj trpi strah od moguće stigmatizacije i socijalne izolacije zbog djetetovih razvojnih teškoća. Upravo iz tih razloga, najvažnija je edukacija i dobra komunikacija s roditeljima koji će pružati djeci podršku, kao i suradnja s kvalitetnim timom stručnjaka koji uključuju neuropedijatra, defektologa, logopeda, pedagoga, edukacijskog rehabilitatora, psihologa te fizioterapeuta. Fizioterapeut kao član multidisciplinarnog tima, mora dobiti uvid u vrstu i opseg razvojnih poremećaja. On radi fizioterapijsku procjenu, koja podrazumijeva objektivnu, ali i subjektivnu procjenu djeteta uzimajući u obzir njegovo trenutno opće stanje, a potom radi individualni plan terapije za svako dijete. Cilj ovog rada je opisati važnost fizioterapijskog pristupa kod djece s poremećajem autističnog spektra i prikazati koje se fizioterapijske intervencije najčešće koriste u radu, a to su: senzorna integracija, Halliwick koncept, hipoterapija, Masgutova metoda neurosenzomotorne integracije refleksa, terapijsko penjanje i druge terapijske vježbe, uključujući i vježbe edukativnorehabilitacijskih metoda koje nisu direktno povezane s fizioterapijom. Navedene terapije će doprinijeti povećanju motoričkih sposobnosti, a ujedno će pozitivno utjecati na senzoričke, komunikacijske i socijalne vještine, što će u konačnici rezultirati boljom kvalitetom života djece s poremećajem autističnog spektra i njihovom integracijom u društvo i okruženje u kojem žive.