Sažetak | U ovome radu opisana je uloga i način rada radiološkog tehnologa u CT planiranju i provođenju terapije u liječenju raka stidnice koji se sastoji od brige za pacijenticu, informiranju iste o provođenju terapije i nadalje od konturiranja površine pacijentice s bolusom, konturiranja organa pod rizikom, određivanje volumena zračenja i na kraju provedba planirane terapije. Rak stidnice je 90% karcinom pločastih stanica, a oko 5% su melanomi. Rizik od pojave karcinoma se povećava kod oboljelih od HPV-a, HIV-a, VIN-a, žena starije životne dobi te kod izražene pigmentacije. Očituje se opipljivom promjenom, svrbežom i grčevima unutar maternice, a dijagnoza se postavlja na temelju nalaza biopsije. Najčešće sijelo novotvorine stidnice jesu velike i male stidne usne, a rjeđe klitoris kod kojeg je prognoza izlječenja izrazito loša. Liječenje raka stidnice ovisi o stadiju bolesti, obuhvaća eksciziju, odstranjenje lokoregionalnih limfnih čvorova te radioterapiju nakon kirurškog zahvata u slučaju pozitivnog kirurškog ruba. Terapiju inoperabilnog raka možemo započeti neoadjuvantnom kemoradioterapijom s ciljem prevođenja u operabilni oblik. Radioterapija se može primijeniti kao teleradioterapija te kao intersticijska brahiterapija pomoću radioaktivnih žica i igala (Ir – 192, Cs – 137) smještenih u inaktivne nosače (tehnika naknadnog punjenja). Kod uznapredovalih oblika se primjenjuje radioterapija uz konkomitantnu primjenu kemoterapije. Od citostatika najveći terapijski učinak imaju bleomycin, cisplatin, 5 – FU i mitomycin. Primjena kemoradioterapije ima i neželjene nuspojave koje se očituju kao vlažna deskvamacija, rijetko se mogu vidjeti i ulkusi kože ili rodnične sluznice, a primjenom citostatika najčešće dolazi do pojave mučnine i povraćanja, kao i slabokrvnost praćena umorom i sklonost infekcijama. |