Problem smrti i umiranja prisutan je u mnogim djelima, te je predmet mnogih istraživanja. Ljudi od samih početaka pokušavaju razumjeti smrt i što dolazi nakon nje. Tema smrti nije ugodna tema, te se općenito izbjegava pričati o njoj. Odnos prema smrti je oduvijek bio označen strahom. Generalno gledano, strah od smrti polazi od razmišljanja da je život nešto dobro a smrt nešto loše. „Ljudski život pa i onaj najgori, opet je bolji od smrti.“ Sve što se rodi mora jednog dana umrijeti. Umrijeti dostojanstvenom smrću, nije samo medicinski problem, on sadrži socijalnu, ekonomsku i pravnu komponentu, uključuje javnost i sve profesije koje su povezane s umirućim osobama. No bitno je naglasiti da je dostojanstveno umiranje ljudsko pravo. Dostojanstvo podrazumijeva očuvanje samopoštovanja i ljudskosti osobe. Kod rasprava o smrti i umiranju velike su etičke i medicinske dileme. S jedne strane se nalazi eutanazija, opisana kao milosrdna, blaga smrt, a s druge strane distanazija koja se svim mogućim sredstvima i načinima bori za život. Kad govore o eutanziji, ukazuju na argument dostojanstvene smrti kao slobode izbora. Palijativna skrb podupire holistički pristup gdje je u središtu cijela osoba sa svim svojim psihološkim, društvenim te duhovnim potrebama. Svaki bolesnik je individua, te prema tome mora imati zasebni individualni plan zdravstvene njege. Kako smo već zaključili tema smrti nije niti malo ugodna tema te je zbog toga od fundamentalne važnosti edukacija zdravstvenih djelatnika kako bi olakšali prihvaćanje smrti umirućim pacijentima, članovima njihove obitelji, ali isto tako kako bi osnažili sami sebe u suočavanju s takvim situacijama. Isto tako, zdravstveni djelatnici imaju značajnu ulogu kod očuvanja dostojanstva kod umirućih bolesnika.