Amputacija za pacijenta znači nepovratan gubitak dijela tijela, u ovom slučaju donjeg ekstremiteta te veliku promjenu u svim aspektima života. Amputacija može potaknuti niz različitih emocija i stanja (npr. žalovanje, anksioznost, strah, bol, depresija, ljutnja, očaj). Pacijent se mora suočiti s činjenicom da mu je tijelo promijenjeno i da drugi ljudi to također primjećuju, da će imati objektivna funkcionalna ograničenja koja će se morati naučiti savladati te da mu se povećala ovisnost o drugim osobama. Uloga fizioterapeuta kao člana interdisciplinarnog tima u rehabilitaciji pacijenta s amputacijom je vrlo značajna. Rehabilitacija obuhvaća razdoblje od amputacije kroz postoperacijsku, predprotetičku, protetičku fazu i kasniju fazu dugotrajnog praćenja. Cilj rehabilitacije je što uspješnija reintegracija osobe u život koji je stilom i kvalitetom što sličniji onom koji je prethodio amputaciji uz realne ciljeve i konstantnu komunikaciju s pacijentom o njegovim očekivanjima i strahovima. Cilj ovog rada je uvidom u recentnu literaturu opisati promjene i poteškoće s kojima se suočavaju osobe s amputacijom donjih ekstremiteta i opisati ulogu fizioterapeuta u radu s takvom skupinom pacijenata. To uključuje tjelesne, psihičke, emocionalne i socijalne promjene i dat će nam sliku o kvaliteti života osoba s amputacijom donjeg ekstremiteta.