U ovom završnom radu opisane su bolesti perifernih živaca, bolesti motoričkih neurona, bolesti koje zahvaćaju neuromuskulatornu sinapsu, bolesti senzornih ganglija te mišićne distrofije s naglaskom na molekularnu dijagnostiku. Prikazano je područje molekularne laboratorijske dijagnostike koje daje odgovor na mnoga pitanja o genetskim uzrocima različitih nasljednih neuroloških poremećaja. Opisan je molekularni pristup identifikaciji i karakterizaciji patoloških genetskih mutacija odgovornih za nastanak ovih bolesti. Ovaj završni rad baziran je konkretno na nasljednim neuromuskularnim bolestima, njihovom molekularnoj podlozi te identifikaciji i karakterizaciji patoloških genetskih mutacija koje dovode do navedenih bolesti uz pomoć molekularne dijagnostike. Bolesti koje su spomenute i opisane u ovom završnom radu, a pripadaju skupini bolesti motoričkih neurona su spinalna muskularna atrofija (SMA), amiotična lateralna skleroza (ALS), progresivna muskularna atrofija (PMA) i progresivna bulbularna paraliza (PBP). Bolesti perifernih živaca, odnosno, neuropatije sljedeća su skupina bolesti koja je prikazana u ovom završnom radu. Posebno je izdvojena bolesti Charcot-Marie-Tooth (CMT). Opisana su 3 podtipa bolesti, točnije CMT1, CMT2, CMT3. Prikazana je razlika u fenotipu bolestika koji boluju od tih bolesti, različit način nasljeđivanja, postotak učestalosti određenog podtipa među oboljelima te konkretne mutacije na određenim kromosomima, njihoa učestalost, utjecaj te dijagnostika. Dotaknuvši se neuromuskularnih bolesti neuromuskularne sinapse spomenuta je bolest Miastenija gravis, njezini simptome, uzrokci i različite podtipove ove autoimune bolesti u ovisnosti o protutijelima koja organizam stvara. To su AChR Miastenija gravis, MuSK Miastenija gravis, LRP4 Miastenija gravis te Lambert-Eton sindrom (LEMS). Također su spomenute i bolesti senzornih ganglija s naglaskom na Guillain. Barreov sindrom te Miller-Fisher sindrom. Od bolesti koje ubrajamo u skupinu mišićnih distrofija posebno je obraćena je pažnja na Duchenneovu mišićnu distrofiju (DMD), Bekerovu mišićnu distrofiju (BMD) i dva podtipa miotonične distrofije (I i II). Metode molekulane dijagnostike koje su uključene u otkrivanje genetskog uzroka gore navedenih bolesti, a prikazane su u radu su NGS (engl. Next Generation Sequencing), MLPA (engl. Multiplex Ligationdeendent Probe Amplification), d PCR (digitalni PCR test), WES (engl. Whole Exome Sequencing). Postavljanje točne dijagnoze vrlo je važno, što omogućava predviđanje kliničkog tijeka, sprječavanje komplikacija karakterističnih za pojedinu bolest, kao i primjenu različitih terapijskih postupaka.