S ozljedama Ahilove tetive susreću se mnogi ljudi, kako profesionalni i rekreativni sportaši, tako i ljudi koji se ne bave sportom. Iako je najjača i najveća, Ahilova tetiva je i najčešće ozlijeđena tetiva ljudskoga tijela. Unatoč porastu incidencije rupture Ahilove tetive i količini znanstvenih istraživanja koja se bave ovom temom, u literaturi ne postoji oblik liječenja koji je istaknut kao najbolji. Pacijenti imaju različite potrebe ovisno o njihovoj dobi, zanimanju ili razini sportske aktivnosti stoga se odluka o načinu liječenja mora donijeti individualno ovisno o potrebama i željama pacijenta. Parametri kao što su vrijeme nastanka rupture, dob, zdravlje i zanimanje mogu pomoći u donošenju te odluke. Cilj svakog oblika liječenja je omogućiti tetivi normalno cijeljenje, povratak normalan opseg pokreta, snage i izdržljivosti te se nastoji postići ona razina aktivnosti na kojoj je pacijent bio prije ozljede u što krećem vremenskom razdoblju. Konzervativnom obliku liječenja rupture Ahilove tetive u zadnje vrijeme sve više raste popularnost, a to je specifičan oblik terapije koji zahtjeva stroge indikacije kako bi se postigli uspješni rezultati. Rehabilitacijski protokol nakon rupture Ahilove tetive može se podijeliti na imobilizacijski i mobilizacijski. Pošto su poznati mnogi štetni utjecaji dugotrajne imobilizacije, u liječenju ruptura sve više se koriste mobilizacijski protokoli.