Kardiomiopatije mogu biti nasljedne ili stečene bolesti, a karakteriziraju ih strukturne i funkcionalne promjene srčanog mišića. Najučestalije su dilatacijske, hipertrofične i restriktivne. Manifestiraju se širokom lepezom simptoma i znakova koji se mogu razviti uslijed mikroskopskih promjena u srčanim miocitima u početnim fazama bolesti do simptoma i znakova fulminantnog zatajenja srca s neadekvatnom perfuzijom tkiva, nakupljanjem tekućine i disfunkcijom srčanog ritma u završnim fazama bolesti. Iako je ova skupina bolesti neizlječiva, prevencija napredovanja bolesti i razvoja komplikacija provodi se farmakološkim i suvremenim invazivnim kirurškim metodama. Medicinske sestre/tehničari su neizostavni članovi multidisciplinarnih timova koji skrbe o oboljelima od kardiomiopatija. Suvremene metode liječenja u početnim fazama bolesti podrazumijevaju primjenu farmakološke terapije, to je razdoblje kada su intervencije medicinskih sestra/tehničara usmjerene edukacija pacijenata i njihovih članova obitelji o samoj bolesti, preveniranju napredovanja bolesti i razvoja komplikacija, mogućnostima liječenja, edukaciji o zdravim stilovima života, dijagnostičkim metodama, kao i važnosti redovite primjene lijekova i redovitih liječničkih pregleda. U kasnim fazama bolesti sestrinske intervencije su usmjerene rješavanju bolesnikovih problema kao što su smanjen minutni volumen srca, netolerancija fizičkih aktivnosti, prekomjeran volumen tekućine, povećan rizik za oštećenje integriteta kože, neučinkovita perfuzija tkiva, neučinkovit obrazac disanja, poremećaji u izmjeni plinova, umor, smanjeno podnošenje napora, anksioznost, visok rizik za infekciju i slično. Suvremene metode liječenja kardiomiopatija obuhvaćaju kiruršku miektomiju, perkutanu transkatetersku ablaciju septuma, implantaciju unutarnjeg kardioverter-defibrilatora, implantaciju pomoćnog uređeja za lijevu klijetku i transplantaciju srca. Kada su neophodne invazivne kirurške metode liječenja, sestrinske intervencije su usmjere fizičkoj i psihičkoj pripremi pacijenta za kirurški zahvat i smanjivanju straha i anksioznosti u prijeoperacijskom razdoblju, a u poslijeoperacijskom razdoblju sprečavanju i pravovremenom otkrivanju mogućih komplikacija i pružanju pomoći u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Neki od najčešćih sestrinsko-medicinskih problema čijem rješavanju su u tom razdoblju usmjerene sestrinske intervencije su: srčane aritmije, smanjen minutni volumen srca, srčane aritmije, angina pektoris, kardiogeni šok, moždani udar, nestabilna angina pektoris, plućna embolija, zatajenje bubrega i druge komplikacije. Kardiomiopatije predstavljaju kronično doživotno stanje te je neophodna sustavna sestrinska skrb uz liječenje. Empatičan, otvoren, human odnos povjerenja koji medicinske sestre/tehničari uspostavljaju s oboljelima olakšava provođenje procesa sestrinske skrbi i doprinose većoj kvaliteti života oboljelih. Kvalitetna sestrinska skrb za pacijente s kardiomiopatijama je vrlo zahtijevna, od medicinskih sestara/tehničara zahtijeva posjedovanja znanja o samoj skupini bolesti, njihovom tijeku, metodama liječenja, mogućim komplikacijama, neželjenim učincima i interakcijama prilikom primjene farmakološke terapije, kao i znanja o suvremenim kirurškim metodama liječenja te njihovim mogućim komplikacijama. S obzirom na ubrzan razvoj znanosti i medicine medicinske sestre/tehničari moraju sustavno pratiti nove spoznaje, nadograđivati vlastita znanja i usavršavati svoje kompetencije. Cilj ovog rada je prikazati osnovne spoznaje o kardiomiopatijama, suvremenim metodama liječenja, pacijentovim problemima iz područja sestrinske skrbi te sestrinskim intervencijama usmjerenim njihovom rješavanju.