Sažetak | Nepokretnost kao česta posljedica oštećenja živčanog sustava, za sebe veže disfunkcije o kojima
se doznaje kroz podrobnu fizioterapijsku procjenu bolesnika. Pacijenti su često vitalno ugroženi
te se dio nalazi u neurološkim jedinicama za intenzivno liječenje. Djelomična ili potpuna
nepokretnost kao jedna od učestalih posljedica oštećenja središnjeg živčanog sustava, uz sebe
veže mnogobrojne sustavne poteškoće. Ovisno o stupnju, oštećenja središnjeg živčanog sustava
su vrlo delikatna i najčešće za sobom nose vrlo teške fizičke i psihološke posljedice. Procjena
objektivnih i subjektivnih problema neurološkog nepokretnog pacijenta temelji se na SOAP
metodi procjene koja se pokazuje kao najučinkovitija. Objektivne probleme pokazuju
standardizirani testovi mišićnog tonusa, reakcija ravnoteže, pokretanja udova, funkcionalnih
aktivnosti, asociranih reakcija te kompenzacijskih aktivnosti. Neki od testova objektivne
procjene su test funkcionalne mjere neovisnosti (FIM), test kontrole trupa (Trunk control test),
„ustani i kreni“ test na vrijeme (TUG test), Ashwotova i modificirana Asworth skala,
Glasgowljeva skala svijesti, Bergova skala ravnoteže, Barthelov indeks te goniometrija i
cirkularne mjere edema. O subjektivnim problemima pacijenta saznajemo prikupljanjem
informacija od samog pacijenta, njegove obitelji ili mogućih prijašnjih anamneza. Kao
komplikacije dugotrajnog mirovanja javljaju se dekubitus, respiratorne komplikacije,
kontrakture, nesvjestica ili duboka venska tromboza. Nepravilan položaj i dugotrajan boravak u
istom položaju utječe na niz sustava u ljudskom tijelu, lokomotorni sustav, dišni,
kardiovaskularni, mokraćni sustav, na kožu i potkožno tkivo. Kretanje je osnovna čovjekova
potreba te nedostatak istoga može uzrokovati socijalnu izoliranost, depresiju te povlačenje
bolesnika samog u sebe što dodatno utječe na samu motiviranost pacijenta. Mogućnosti tretmana
se temelje na remodulaciji središnjeg živčanog sustava koje za cilj imaju integraciju bolesnika u
svakodnevni život te vraćanje potpune ili najveće moguće funkcije oštećenog dijela. Neke od
tehnika terapije su Bobath koncept, Vojta koncept, proprioceptivna neuromuskularna facilitacija
(PNF), multisenzorička stimulacija koja podrazumijeva mobilizaciju mišićnog i živčanog tkiva,
pozicioniranje bolesnika te facilitaciju držanja, posturalne prilagodbe i ravnoteže. Pacijenta se
pokušava što bolje aktivirati i integrirati u daljnje svakodnevne životne aktivnosti kako bi se
umanjio psihološki teret koji navedena integracija za sobom nosi. Napredak tretmana ovisi o
samom pacijentu, stupnju oštećenja i njegovoj motivaciji. |