Multipla skleroza (MS) kronična je upalna, demijelinizirajuća i neurodegenerativna bolest središnjeg živčanog sustava poprilično nepoznate etiologije. Zahvaća oko 2,5 milijuna ljudi diljem svijeta s višom pojavnosti u zemljama sjeverne Europe te je češća u žena. Multipla se skleroza može podijeliti na četiri tipa, a to jesu relapsno-reminentni, sekundarno progresivni, primarno progresivni i progresivno-relapsirajući tip. Relapsni tipovi multiple skleroze češći su, a kao najčešći se većinom navodi relapsno-reminentni oblik. MS može uzrokovati senzorne (40 %), piramidalne (40 %), cerebralne (25 %) i vizualne (20 %) probleme, točnije simptome. Vidljivi simptomi uključuju probleme s balansom, poteškoće u govoru ili primoranost uporabe različitih pomagala, dok nevidljivi simptomi mogu biti umor, bol, depresija i anksioznost. Fizioterapijske intervencije u mlađih oboljelih usmjerene su na poboljšanje grube i fine motorike, umora, ali i ostalih onesposobljenja koja su prisutna. One imaju i dugotrajan pozitivan učinak na simptome multiple skleroze kao što su mobilnost, kognicija i umor, a donose u važne fizičke, psihološke i socijalne koristi. Osim aktivnih dolazaka na fizioterapijske vježbe i procedure, fizioterapeut bi trebao educirati pacijente o provođenju fizičke aktivnosti i tijekom slobodnog vremena, točnije u svome kućanstvu. Ciljevi su fizioterapijskih intervencija poboljšati svakodnevni život osobe s MS-om uz progresivno podizanje njihove cjelokupne kvalitete života uz pomoć rehabilitacijskih postupaka ciljanih na određene funkcije tijela kroz osmišljene aktivnosti.