Shistosomijaza ili bilharcioza jedna je od najrasprostranjenijih parazitarnih bolesti uzrokovana krvnim metiljem roda Schistosoma. 2019.godine u svijetu je bilo barem 236.6 milijuna zaraženih, a barem 659 milijuna ljudi je u riziku od zaraze. Prvenstveno je raširena u tropskim i suptropskim područjima Afrike, u Aziji i Latinskoj Americi te na Bliskom Istoku. 5 glavnih vrsta shistosoma koje uzrokuju infekciju u ljudi su: Schistosoma haematobium, Schistosoma mansoni, Schistosoma japonicum, Schistosoma mekongi i Schistosoma intercalatum. Ciklus prijenosa uključuje kontaminaciju slatke vode stolicom ili mokraćom zaražene osobe, slatkovodnog puža (prijelazni domaćin) u kojemu se iz jaja razvija ličinka te kontakt čovjeka (konačni domaćin) sa zaraženom vodom. Odrasli metilji žive u mezenteričnim (S. mansoni, S. japonicum, S. mekongi i S. intercalatum) ili zdjeličnim venama i venama mokraćnog sustava (S. haematobium). U njima ženka polaže jaja koja se ili izlučuju pomoću mokraće i/ili stolice ili se talože u tkivima i organima. Taloženje jaja uzrokuje upalne imunološke reakcije koje rezultiraju crijevnom, urogenitalnom i plućnom shistosomijazom te shistosomijazom jetre i neuroshistosomijazom. U dijagnostici se koriste metode izravne i neizravne dijagnostike. Izravnom dijagnostikom dokazuje se izravno prisustvo jaja ili parazita, dok se neizravnom dijagnostikom dokazuje prisustvo protutijela na shistosomu. Shistosomijaza se liječi prazikvantelom. Prevencija shistosomijaze zahtjeva preventivnu terapiju, opskrbu čistom vodom, poboljšanje sanitarnih i higijenskih uvjeta, pravilnu zdravstvenu skrb, epidemiološki nadzor i obrazovanje stanovništva.