Oralne prekanceroze morfološki su promijenjena tkiva u kojima češće dolazi do razvitka malignih promjena u odnosu na zdrava tkiva. Oralne prekanceroze zahvaćaju 1.5-4.5% svjetske populacije te su zastupljenije u muškaraca nego žena. Oralne prekanceroze godišnje maligno alteriraju u 0.7-2.9% slučajeva. Oralne prekanceroze dijelimo na prekancerozne lezije i prekancerozna stanja. U prekancerozne lezije se ubrajaju leukoplakija, eritroplakija, oralni lichen planus te aktinički cheilitis. Prekancerozna stanja dijelimo na oralnu submukoznu fibrozu, Plummer-Vinsonov sindrom, atrofični glossitis te pigmentiranu kserodermu. Konzumacija alkohola i pušenje duhana smatraju se glavnim etiološkim čimbenicima koji utječu na pojavu ovih bolesti. Rano otkrivanje rizičnih čimbenika ključnih za nastanak oralnih prekanceroza, dobra prevencija, pravilna i pravovremena dijagnostika može uvelike pomoći u prevenciji razvoja prekanceroza kao i na smanjenje incidencije oralnog karcinoma. Dijagnostika oralnih prekanceroza temelji se na detaljnoj anamnezi, kliničkom pregledu, ali i na raznim drugim dijagnostičkim metodama. Dobro postavljena dijagnoza bitna je za odabir pravilne terapije što utječe na ishod liječenja. Uloga zdravstvenih djelatnika, posebice doktora dentalne medicine, veoma je bitna u pravodobnom otkrivanju i zbrinjavanju nastalih lezija kako bi u što većem broju preventirali nastanak malignih alteracija. Podizanje svjesnosti građana o preventivnim pregledima ključ je uspjeha prevencije oralnih prekanceroza.